Ukupno 454 potpisnika peticije.
Ažurirano 3. ožujka 2010. godine.

Vezani članci:

Forumi mržnje

Priopćenje Franjevačke provincije "Bosne Srebrene"

Reagiranje na klevetu

Peticija podrške

Između dva broja, Bobovac br.180

Fra farenheit 451

Quo vadis, župniče?

Župa: prostor vladanja ili služenja?

 

Iz pisama potpore:

"Ustrajte u pravednoj borbi. I fratri znaju pretjerati. Neka snose odgovornost. Pozdrav. fra..." (ime poznato redakciji)

 

"Postovani uredniče,
Ovim putem, u ime moje supruge, i ja osobno, upućujem izraze bezrezervne podrške listu Bobovac u njihovom sučeljenju sa napadajima na njihov ljudski i profesionalni identitet. Kad ovo potpisujemo svjesni smo težine problema, kako za građane i vjernike Vareša tako i za Franjevačku provinciju,  prouzrokovanog inkompetencijom fratara u pitanju. Uvjereni smo da će, kad se strasti malo stišaju, Vareški puk dobiti u službu svećenike kojima će naše crkve, "mala" i "velika" biti inspiracija a ne kompleks.
Pripadamo zajednici ljudi kojima je vjera u slobodu svake pojedinačne osobe, moralni i intelektualni integritet, podrška borbi protiv mizerije manipulacije ljudskim duhom, jednako važna kao kruh i krov nad glavom. Mi ne žurimo sa potpisivanjem peticija ali smo u ovoj stvari uplašeni da, ako se ne oglasimo, netko može pomisliti da se prešučujući svrstavamo u onu "drugu kolonu".
Ovo je ujedno ugodna prilika da vam uputim komplimente za trud i visoku profesionalnost koji ulažete u vođenju ove stranice."

 

"Zar je uopće upitno da TREBA dati podršku listu Bobovac, radio Bobovcu, ovoj web stranici, a da ne spominjem da našem Varešu treba sva moguća podrška, u bilo kojem obliku i na svakom mjestu. Za Vareš nikad dovoljno lijepih riječi i potpore.
Možeš slobodno staviti e-mail adresu, a pišem iz (...), tako da imaš suglasnost da staviš oboje, srdačan pozdrav".

 

"Ta i takva garnitura koja je sada u Varešu, to je bruka za franjevce i za ionako unazađeni i ojađeni Vareš. Strašno je to da svoj udari na svoga. Fratri na Bobovac. Fratri su naši i Bobovac je naš. (Oni pooooooooojma nemaju šta nama u tuđini znači imati Bobovac on line tolike godine.) Kako su samo niski udarci kojima se oni služe?! I čemu to? Zar smo mi koji smo vani, neki deklasirani Varešani? U Ime Isusovo Sveto, što bi rekla moja baka pokojna..."

 

"Malo kasnim s javnom podrškom, ali uz vas sam od početka, u svim svojim razgovorima i reakcijama na trenutno stanje i ponašanje svećenika u Varešu. Najmanje što mogu učiniti za vas je godišnja pretplata, ako informacija kako to realizirati nema na el. izdanju molim za upute."

 

"Svim svojim bićem dajem Vam apsolutnu podršku!"

 

"Ovim putem želim vam iskazati divljenje za hrabrost i poželjeti ustrajnost u vašoj borbi. Samo naprijed. Veliki pozdrav Bobovcu."

 

"Znam da ti nije ugodno da i pored svih nedaća koje prate list Bobovac kroz sva njegova vremena, moraš trošiti energiju i na nerazumljive opstrukcije.
Oprosti im koliko možeš. To su ipak seoski paroci koji se ne snalaze baš najbolje u gradu. Taštinom te neuvjerljivim i patetičnim šupljacima sa oltara ne mogu impresionirati vareški puk. Onaj isti koji je vjeru učio od velikana kao što je fra Ignacije Gavran."

 

"Nepismenjacima baš i nije teško kontrirati, ali ti to radiš vrhunski. Jako mi se sviđa.
Javljam se da se konačno i ja potpišem pod peticiju podrške Bobovcu, ako mi garantiraš da mogu sklonit potpis, ako se predomislim :))))))))))
Kad malo bolje razmislim, stavi me i bez garancije :)"

 

"Mama mi je proslijedila ovaj link. Jako mi je žao što ste dovedeni u tako tešku situaciju. Molim vas računajte na moju podršku."

 

"Žao mi je što je uopšte došlo do ovoga da moramo potpisivati peticiju za vas opstanak. Pa Vi ste jedini koji ste nas svo ovo vrijeme obavještavali o događajima u našem gradu. Naravno kao i u svim pisanim medijima uvijek ima nešto što se čitaocu dopada ili ne ali to nije razlog da se u pitanje dovodi vaš rad ili izdavanje lista. Mi živimo daleko od našeg dragog Vareša i bez obzira na svu našu dragu rodbinu koja nas informiše mi obožavamo da čitamo Bobovac. To je prosto ritual u našoj porodici kad izađe novi broj mi smo svi pred računarom i zajednički obradimo sve informacije :))) Tako da i ja ovim putem želim da dadnem mali  doprinos održavanju vašeg i našeg lista Bobovac.Želim vam mnogo sreće u radu i DA nas još dugo obavještavate o zbivanjima u našem gradu."

 

"Evo da se i ja pridružim potpisnicima peticije i dadnem vam moju podršku i da čestitam na dosadašnjem radu. Bobovac čitamo i ja i moji ukućani redovito i to nam je uz Svjetlo riječi i do skora Feral bila i ostala redovita tiskovina i izvor informacija iz starog kraja."

 

"Ovim mailom dajem svoj potpis za očuvanje lista "Bobovca", jedinog lista Varešana.
Tužno je što, pored toga šta su nam "drugi" sve uzeli, i ovi "naši" nam žele uzeti i ono malo zadovoljstva što nam je ostalo, a što nas vezuje uz naš grad..
Veliki pozdrav..."

 

"dajte ljudi... čemu ova peticija... smiješno... list Bobovac je bio... i biće. dok je Vareša i Varešana. svi ga podržavamo... BOBOVAC je dio nas...
a navedenim fratrima ne bi ništa poručio, nisu vrijedni pažnje... samo zamjena
veliki pozdrav svim Varešanima."

 

"Dragi i poštovani prijatelji
Ja vama vjerujem, divim se vašoj upornosti, čestitosti i zalaganju za prave stvari, i najmanje što mogu učiniti je da potpišem peticiju, što s radošću činim.
Uzgred, rado bih pomogao i financijski pa vas molim da mi pošaljete broj transakcijskog računa "Bobovca".
Srdačan pozdrav".

 

"Upućujem Vam iskrenu podršku i srdačne pozdrave.
Mislio sam da je prošlo vrijeme ucjena, cenzura i prebrojavanja krvnih zrnaca.
U Varešu izgleda nije. S Vama u odbrani časti i dostojanstva!"

 



 

 
24.02.2010.

NJIHOVO JE CARSTVO NEBESKO

"moj bože koliko demagogije sustavno poredane u artiljerijske salve
koliko poredanih misli iza kojih ne stoji ništa osim
mržnje
i koliko pokvarenosti treba da se izlije pred naše noge
i kako je do neprepoznavanja dovedena suština prevare

...
padaju mi na pamet vodene boje
umazane ruke
brzo se peru"...

Trakavica oko sukoba vjerskih službenika dodijeljenih na pastoralnu službu u Varešu s lokalnim mjesečnikom Bobovac, ali i većim dijelom javnosti, primiče se logičnom završetku. Logičnom, mada ne i potpuno očekivanom ako se uzme u obzir dosadašnja crkvena praksa. Naime, kako je nedavno lucidno primjetio kolumnist Jutarnjeg lista, Davor Butković:

"Od vatrogasca očekujemo da gasi požare, a ne da podmeće vatru. Od policajca očekujemo da hapsi kriminalce, a ne da sam krade, ili da prima mito. Od doktora očekujemo da liječi pacijente, a ne da ih dovodi u životnu opasnost. Kada se dogodi suprotno, kada vatrogasac postane piroman, kada policajac postane lopov i kada liječnik skrivi teški invaliditet ili smrt pacijenta, cjelokupna javnost traži odgovore zašto se to dogodilo, fokusira se na konkretan slučaj, o kojem se raspravlja i u medijima, i u raznim društvenim i političkim institucijama, a bijes građana protiv određenog policajca ili doktora ne tumači se kao bijes protiv svih policajaca i svih liječnika. Baš kao što od policajaca očekujemo da se bore protiv kriminala, i baš kao što od doktora zahtijevamo da bolesnima daju najbolju moguću uslugu, od svećenika se očekuje da budu moralno primjereni, koliko je god moguće u realnim okolnostima.
Kada se, međutim, dozna da pojedini svećenici nisu ni blizu moralnoj primjernosti,  (...), cjelokupna Katolička crkva javnu raspravu o takvom slučaju doživljava kao napad na samu sebe, a ne kao povod da se ispriča vjernicima i javnosti, što se i u njenim redovima, kao i drugim "profesijama" i pozivima, nalaze ljudi koji tih poziva nisu dostojni".

Ovaj, nešto duži citat upotrijebljen je ovdje zato što, mada pisan drugim povodom, savršeno ocrtava nedavne događaje u Varešu. Iako je Franjevačka provincija Bosna Srebrena nedvosmisleno i jasno osudila djelovanje svojih službenika, iako je rad lista Bobovac ocijenila kvalitetnim i pozitivnim, ne možemo se oteti dojmu da je predugo čekala s reakcijom, i da taj, bez sumnje mudar pravorijek nije rezultat (samo) logičkog promišljanja i realnog uvida u situaciju nego je izrečen pod pritiskom argumenata i paničnog straha od javnosti, posebice medija.

Dvojica vjerskih službenika su od samog početka nastojali nepristajanje uredništva lista Bobovac da im se uređivačka politika i primjerenost sadržaja određuju u župnom uredu nastojali prikazati kao (citiram župnika) "od određenih protukatoličkih i protuhrvatskih krugova, naručeni napadi lista 'Bobovac'",  kao nešto što je "u interesu samo našeg neprijatelja i crnog vraga, koji nam ne žele nikakvo dobro", a o pravu javnosti da ponešto zna o njihovom, na kraju krajeva javnom djelovanju kaže: "pozivam ih da se spametuju i da ne brkaju babe i žabe. Crkva nije društvo uzgajivača svilenih buba pa da treba nadobudnim novinarima lokalnog lista, od kojih je jedan bivši svećenik, koji je sam ostavio habit i oltar godinu dana posle mlade mise, polagati račun o svom djelovanju." Sve ovo je izrečeno s oltara!

U nekim drugim vremenima i na nekim drugim prostorima ovo bi vjerovatno bilo dovoljno da začepi usta "nadobudnim novinarima" i svima koji misle da javna djelatnost mora biti pod povećalom javnosti. Međutim, u Varešu su, izgleda, navikli da se služe argumentima i da argumente traže. A argumenti su bili neumoljivi - stotine osoba, od intelektualaca, akademika, javnih kulturnih radnika, pa i samih franjevaca, do običnih, 'malih' ljudi, uglavnom vjernika, nisu smatrali da laž izrečena s oltara samim tim postaje istina i časno, otvoreno, svojim imenom, prezimenom i potpisom na peticiji pružili su podršku listu Bobovac i vrijednostima građanskog društva.

PONAVLJANJE GREŠKE KAO MAJKA GLUPOSTI

"čitam nedjeljni komentar koji jasno
kaže
tko ne misli ovako taj kleveće i laže
ljudi bez kalibra i bez ideje
ufuravaju nam istine crno bijele"

Ovakva masovna podrška sigurno nije nešto što su očekivali ni u vareškom župnom uredu ni u Franjevačkoj provinciji Bosna Srebrena. Međutim, još je bilo vremena da se relativno bezbolno izbjegne dalja eskalacija, samo da je na mjestu župnika bio netko mudriji. Ovako, počele su da se nižu teško shvatljive komunikacijske pogreške, od kojih je bez sumnje najveća nepotrebno otvaranje još jednog sukoba napadom na najposjećeniju varešku web stranicu Vareš Home Page. "Prijestup" koji se ponajstarijem aktivnom web portalu u ovom dijelu Europe stavlja na dušu je objavljivanje peticije podrške Bobovcu, dakle nešto što bi svaki odgovoran medij učinio - prenijeli smo vijest! A više od 400 potpisa pod bilo kakvom inicijativom je Vijest s velikim početnim slovom i nešto što daleko prevazilazi lokalne granice i misaone horizonte vareških župnika i župnog vikara. Prigovorilo nam se i da nismo "ostavili opciju brisanja potpisa" s peticije (valjda im tako oduzevši mogućnost da sami prekrajaju popis), ali i da svjesno obmanjujemo javnost. Dakako, bez ijednog dokaza. Bilo je uzalud objašnjavati i čekati da netko shvati da mi nismo organizatori peticije, da nismo strana u sukobu i da, čak i da uklonimo sve potpise sa stranice to ništa u suštini neće promijeniti. Naime, potpisi su stizali u redakciju Bobovca, osobno ili e-mailom i oni su realnost koju nikakva šminka i klevete neće promijeniti. Osim toga, niti jedan zahtjev za brisanje potpisa nije stigao za sve ovo vrijeme, tako da ni formalni uvjet za takvo što nije postojao, a broj potpisnika je i poslije ovog jadnog pamfleta neumoljivo rastao. Ovo zadnje je svakako bio hladan tuš za aktualnog vareškog župnika i njegove krajnje malobrojne pristalice, ali ni to ga nije ponukalo da naloži da se optužba koja se pokazala potpuno neutemeljena i lažna ukloni s web stranica župe - još uvijek je tamo i kao takva predstavlja više nego dovoljnu podlogu za sudsku tužbu protiv vlasnika stranice.

LET KUKAVICA IZNAD TUĐEG GNIJEZDA

 "čekaš li na akciju koja pokreće stvari
razmisli dobro
u svakom trenutku nagrnuće sa svih strana
pravovjerni
lešinari
e pa što
dovoljna je jedna riječ
odjebi"

Očito svjesni da je stvar otišla predaleko i da svaka dalja aktivnost trenutnih vareških župnika i vikara vodi nastavku blamaže i sramoti čitav franjevački red, čelni ljudi Franjevačke provincije Bosne Srebrene potpisali su, poslije sastanka s predstavnicima uredništva Bobovca, zajedničko priopćenje takve kristalne jasnoće da nije ostavljalo nimalo prostora za različita tumačenja. I svi su pomislili da je to to... svi osim nekoliko anonimnih fundamentalista zacementiranog mozga.

"Onanija mi je redovna
Mjesečna plaća mizerna
Što da radim bez akcije po čitavi dan"?

Kukavice za šankom
klikni radi uvećanja

Suočeni s činjenicom da im se suprotstavio ogroman broj konkretnih, hrabrih ljudi, ovih nekoliko katoličkih talibana pribjeglo je standardnoj aktivnosti kukavica u svim vremenima i na svim prostorima: navukli su jos dublje masku anonimnosti i nastavili raspravu na najpopularnijem forumu Vareš Home Page-a, Razgovori za šankom. Ni jednog trenutka se nisu zapitali kako to da nijedan, ali baš nijedan 'branitelj' vareškog fra Farenheita nema hrabrosti da javno stane u obranu svojih stavova - prilika je bilo bezbroj. Ponavljam, ni jedan jedini! Njihovi, uglavnom nepismeni komentari kretali su se u jako širokom rasponu - od relativizacije i ignoriranja stava provincije u stilu "ma nije to ništa", "ko fol su malo osudili zloupotrebu oltara", "guske u magli", preko otvorenih prijetnji webmasteru, klevetničkom kevtanju o privatnom životu pojedinaca iz Bobovca i potpisnika peticije, do infantilnih ispada posebno tužnog lika u ovoj priči, lika koji se potpisuje kao Ivan_Grozni, domaci ili se jednostavno ne potpisuje, ali se sam razotkrio kao webmaster (sic!) župne web stranice. Zanimljivo je da se svi oni kriju iza jako krupnih riječi kao što su obitelj, domovina, vjera, tradicija, ali kad treba stati iza tih vrijednosti, bez iznimke ostaju anonimni. To valjda dovoljno govori o njihovom karakteru. Osim toga, nevjerovatnom aktivnošću i količinom svojih upisa su pokušali ostaviti dojam nekakve brojnosti, ali kako je dokumentirano u članku "Čovjek s nekoliko lica"..., jako brzo je postalo jasno da se radi o dvoje-troje frustriranih pojedinaca vrijednih samo sažaljenja. I tako, dok se većina stalnih posjetitelja foruma okrenula vedrijim temama, svjesni da su ispunili svoju građansku dužnost i pokazali da imaju karakter, prvoborci nacionalne frustracije, kako ih je precizno okarakterizirao Željko Ivanković u svojoj nedavnoj novinskoj kolumni, i dalje se javljaju i na silu produžavaju agoniju jednog već izdahnulog pokušaja obrane neobranjivog.

"malo ih je i strašno galame
obično razbiju sva ogledala na koja naiđu
da ne ostane ni pomen na ljepotu"

Kukavice za šankom
klikni radi uvećanja

Kako smo obaviješteni od uredništva Bobovca, zbog i dalje prisutnog zanimanja Varešana, peticija će se još neko vrijeme, najvjerojatnije do zaključenja sljedećeg broja, nastaviti potpisivati. Osim tog detalja, zaista nije ostao nijedan aspekt ove priče koji treba dodatna objašnjenja. Osim za one kojima nikakva objašnjenja i onako ne dopiru do svijesti, ali njima stvarno ne možemo pomoći.

 

Mladen Divković
Webmaster i urednik
Vareš Home Page 2010©
Stihovi: Branimir Johnny Štulić

 

 
   
+
Midnight Rider Design 2003 - 2010 ©
 
Mladen Divkovic