UVODNIK

IZMEĐU DVA BROJA

            Evo, već smo 180 mjeseci s vama, cijenjeni čitatelji, i ovim brojem "Bobovca" zaokružujemo 15 godina izlaženja! Znakovito je da smo ga počeli izdavati u izgnanstvu, a u neslućenom se izgnanstvu nađosmo i sada, o ovom golemom jubileju, no ipak neokrznuti. O čemu se, zapravo, radi?

            Znamo da vam već mjesec dana dugujemo neka objašnjenja, pa evo...  

U počecima, uslijed ratnih i poratnih okolnosti, "Bobovac" se u Varešu moglo nabaviti samo u župnom uredu i odatle seže vaša navika da ga se kupuje 'iza mise'. Pa i kad smo ga počeli distribuirati na još sedam punktova, župni je ured do danas ostao vodeće prodajno mjesto.

No, nakon zaključenja prošlog broja, odnosno večer prije nego će "Bobovac" ranom zorom krenuti u tiskaru, u župnom uredu Vareš naš je glavni urednik imao nenadanu raspravu sa župnikom fra Bonom Tomićem. Prepričavati detalje razgovora, koji nije bio tajni ali se odigrao u četiri oka i bez svjedoka, čini se nepriličnim jer bi se moglo tumačiti kao jednostrano interpretiranje župnikovih riječi i stajališta. A župnik je propustio sâm to učiniti, uporno odbijajući ponuđenu priliku da se oglasi u "Bobovcu". Stoga ni nama ne pada na pamet citirati njegove izjave, i još manje braniti se od njih. Tek, neizbježno je reći, suštinska je primjedba bila u tome da "Bobovac" (najblaže rečeno) ne ispunjava očekivanja trenutačnih crkvenih službenika u Varešu, odnosno da u njemu ima suradnikâ i tekstova koji nisu katolički ustrojeni. Ako netko dosad nije to uvidio – mi nismo župni, niti samo na katolike ograničen list, nego list vareških Hrvata, iako naravno respektiramo katoličku pripadnost većine vareških Hrvata. Župnik je, međutim, upozorio da će "Bobovac" po izlasku novog broja dobiti još jednu šansu i, ne iskoristi li je, to će biti kraj gostoprimstva u župnom uredu. Kako nismo željeli ovisiti o ocjeni dvočlanog ocjenjivačkog suda u župnom uredu, u uredništvu smo promptno odlučili zamrznuti svoje odnose s tom institucijom dok se u ime nje slobodi medija pristupa na tako devijantan način. Dva dana kasnije župniku je otvoreno priopćena ta naša odluka – o povlačenju "Bobovca" iz župnog ureda – i on ju je prihvatio, a vama smo, kad je izišao novi broj (za mjesec studeni), to obznanili u vrpci (kako netko reče, od crnog flora) podno treće stranice.

            No, bez daljnjega se moglo, već u noći nakon razgovora sa župnikom, sročiti ovakvo objašnjenje. Ali tada bi ovaj naš profesionalni otklon prema Tomiću i tomićima – unatoč našoj senzibilnosti prema franjevačkom habitu – zasigurno izgledao kao brzopleta 'objava rata' i reagiranje u afektu (to u očima onih koji će ga i sada, pogrešno, ili čak zlonamjerno, tumačiti kao sukob našeg lista i Crkve). Dobro je da smo odlučili sačekati i progovoriti o ovome 'sabrane pameti', pogotovu zbog onoga što se dalje desilo i iz čega bi se onda zaključilo da snosimo posljedice nečega što smo sami izazvali. A desilo se to da je župnik sâm otišao korak dalje i naložio deložaciju lista (navodeći kao razlog to što je list samoodrživ!) iz kuće koja je izgrađena dobrotvornim sredstvima i upisana u župnu imovinu sa ciljem da se njome nastavi raspolagati u ime općeg dobra. Dakle, nije to osobni dar nijednome župniku, ali dobro… Izašli smo bez pogovora samo kako bismo sačuvali svoju neovisnost o bilo komu i bilo čemu. Imati ili nemati par četvornih metara svog prostora, ako je netko tako mislio, sigurno nije nešto što će dovesti u pitanje rad ili rejting "Bobovca". Uostalom, veći je dio svoga staža "Bobovac" proveo kao beskućnik, ali na drugoj strani srećom ima i onih koji naš rad vrednuju ponešto drugačije od župnika i koji to danas više ne bi dozvolili pa nas stoga odsad možete pronaći na novoj adresi (vidi u okviru!).

Također su u proteklom periodu do naše redakcije dospjela negodovanja i neki uznemirujući glasovi od strane župljana župe Vareš, pri čemu se od "Bobovca" očekivalo neku vrstu intervencije. No, mi ta pitanja nismo željeli delegirati, barem ne prije nego župljani iskoriste svoju legitimnu mogućnost pa putem župnoga vijeća izravno iznesu svoje primjedbe radu župnoga ureda. Podsjećamo da je župnik u intervjuu za listopadski broj "Bobovca"  iskazao spremnost da sasluša i pomogne. A župljani imaju raznih pitanja. Pred nas su iznosili, primjerice, prigovor zašto se "Svjetlo riječi" (časopis, kalendari i sve ostalo iz te nakladničke kuće) u slobodnoj prodaji sada može nabaviti jedino u knjižari "Terzić"? No, zašto bismo mi u "Bobovcu" (pogotovu kad smo i sami postali suočeni s ekskomunikacijom) posredovali oko distribucije "Svjetla riječi"? To je časopis iza kog stoji Franjevačka provincija Bosna Srebrena i u čijem kreiranju sudjeluju svećenici koji su istodobno članovi Uprave Provincije. Oni bi trebali biti pozvani i nadležni vratiti prognano "Svjetlo riječi" u župni ured, ali ako oni to dosad nisu ni pokušali, onda to govori neke stvari o stanju odnosâ unutar Provincije.

Bolje upućenima je jasno da je "Bobovac", zapravo, samo upao u niz ničim izazvanih i isključivih poteza od strane župnih svećenika – dvojice stričevića, koji ne prestaju zapanjivati. Naime, nije se stalo na odstranjivanju "Svjetla riječi", a zatim i "Bobovca" iz župnog ureda: slučajno smo, ali posve pouzdano, doznali da je izvršeno selektiranje (po kojoj stručnoj osnovi?) i izbacivanje nepotrebnih(!) knjiga iz župne knjižnice, mukotrpno stvarane u prvo vrijeme iza rata! Tužno je i nepojmljivo kamo su (i kakve) knjige bačene prilikom te 'čistke', ali preko toga zasad prelazimo tek jednom rečenicom.

Definitivno nismo planirali ovim okruniti svoju obljetnicu, nadasve još u vrijeme Adventa i priprave za Božić, no drugačije očito nije moglo…

Ovaj broj, međutim, s dubokom počasti posvećujemo jednom drugom svećeniku – velikanu, do smrti odanom knjizi i knjižnici, jednome od najuglednijih i najznačajnijih franjevaca u proteklom stoljeću, prof. dr. fra Ignaciju Gavranu, rodom Varešaninu, koji je preminuo u Visokom 24. studenoga 2009. u 96. godini života. Pronađosmo ujedno njegovo pismo što smo ga objavili u kolovozu 2006., prije ravno 40 brojeva. Napisao je tada:

"Ovo je prilika da Vam izrazim svoje priznanje na dobru uređivanju. Svaki put kad primim 'Bobovac', pročitam ga sa zanimanjem gotovo u cijelosti…"

Pokoj mu vječni!