"SLOBODNA BOSNA" O IVICI MATIĆU

HOĆE LI SE FILMSKA NAGRADA DODJELJIVATI NA IVANČEVU?

U sarajevskom tjedniku "Slobodna Bosna" od 26. srpnja 2007. objavljen je opširan (od 60. do 65. stranice) i s nekoliko fotografija potkrijepljen tekst Dine Bajramovića o Ivici Matiću, prerano preminulom ali svojedobno najtalentiranijem redatelju na prostoru BiH. Idući tragom Ivičinih korijena, novinar je boravio u Varešu i na Ivančevu i, što je najznačajnije, aktualizirao inicijativu da se filmska nagrada nazvana po ovom – kako stoji na više mjesta u tekstu pa i na samoj naslovnici – "filmskom geniju iz Vareša" dodjeljuje u njegovu rodnome mjestu. Izdvajamo najznačajnije dijelove iz spomenutog teksta.

Ivica Matić rođen je 13. maja 1948. na Ivančevu. Njegov otac Ilija poginuo je u saobraćajnoj nesreći dvije godine kasnije. Svoj antologijski film "Žena s krajolikom" Ivica je posvetio ocu koji je radio kao lugar, baš kao i glavni junak te priče, kojeg igra Stole Aranđelović. Ivičina majka Anica – koja danas živi u Sarajevu i ima 80 godina – nije uspjela odmah ostvariti pravo na muževu penziju, pa se morala zaposliti i tako 1951. godine prešla u Sarajevo, gdje je dobila posao u Zavodu za unapređenje domaćinstva. Ivica je tada ostao kod tetke na Pogari. Osnovnu školu i prvi razred srednje škole završio je u Varešu. Zapravo je htio pohađati medicinsku školu u Sarajevu, ali nije primljen, pa da ne bi izgubio godinu, prvi razred srednje završava u Varešu. Potom je upisao Geodetsku školu u Sarajevu, a majka mu se zaposlila u "Bosanki" u Blažuju, gdje su i živjeli. "Često je, u jednom sobičku njihova malog stana, u mrklome mraku razvijao fotografije", kazuje njegova majka koja ga je zbog toga stalno ružila. Ističe da je radila i na dva, tri mjesta kako bi mogli preživjeti, a onda se Ivica honorarno zaposlio na Televiziji Sarajevo. (…)

Prilikom dolaska na Ivančevo autor teksta pronašao je Ivičinu rodnu kuću i neke rođake. Jedan od njih je Pero Martinović. "Kad sam se vratio iz Njemačke, gdje sam radio nekoliko godina, jednom sam, sasvim slučajno, na Marijin Dvoru vidio svog rođaka Ivicu kako nešto snima. Nisam ni znao da se bavi filmom, jer on je bio geometar. To mi je bio prvi kontakt s njim nakon nekoliko godina, a kasnije je Ivica često dolazio na Ivančevo i obilazio rodbinu. Njegova rodna kuća je srušena, ne znam zbog čega, postoje samo temelji koji su zarasli u korov.", kazao je Pero. (…)

Alenka Auersperger, udovica Ivice Matića, radila je u Sarajevu kao dopisnik TV Ljubljana iz Bosne i Hercegovine. Vjenčali su se 28. novembra 1973. u glavnom gradu Slovenije. "Ivica Matić počeo je ozbiljnije raditi na 'Šumaru: žena s krajolikom' zahvaljujući Sejfudinu Tanoviću, koji je bio direktor 'Studio filma'. Ugovor između njih sklopljen je 24. februara 1974. i odnosi se na otkup ideje, scenarija i autorskih prava za spomenuti film. (…) Krajem te godine sklopio je još jedan ugovor sa 'Studio filmom'. Ova filmska radna zajednica obavezala se da će platiti Ivici Matiću školarinu za njegov izvanredni studij, na VII. i VIII. semestru na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu, dok se on obavezuje da će završiti knjigu snimanja. Sejfudin Tanović podržavao je Matića, nije se plašio njegova dječijeg lica, primijetio je ljepotu probnih snimaka i u Matićevoj stabilnoj kameri ukopanoj sa stativom u zemlju, prepoznao njegovu čvrstinu i ljepotu njegove duše; zajedno su obilazili Borike i okolicu Vareša tražeći ambijent za snimanje.", kazala je Alenka.

Naredne godine projekat je preuzeo Dramski program TV Sarajevo, kojeg je tada zastupao Ivan Fogl. Tako je nastala TV drama "Šumar: žena s krajolikom", s dodatnim snimljenim materijalom i skrivenom željom njegovog autora da to jednoga dana bude cjelovečernji igrani film. Film je završen 1976. i te godine prikazan na "Festivalu JRT-a" u Portorožu, gdje je Matić dobio nagradu za režiju. Bilo je to nekoliko mjeseci prije njegove smrti. (…)

Te 1976. godine Ivica je diplomirao kameru na zagrebačkoj ADU, a pored jednogodišnjeg dječaka dobio je i djevojčicu. S njih dvoje, Andrejem rođenim 1975. i Anom rođenom trideset dana prije očeve smrti, Alenka se 1977. vraća u Ljubljanu. "Nastavila sam raditi na Dokumentarnom programu TV Ljubljana. Iako smo imali dvoje djece, Ivica i ja poznavali smo se svega tri godine i u to vrijeme sam više brinula o pelenama nego o filmu", kazuje Alenka i nastavlja: "Boško Andrić je lani Anu i mene odveo u Ivančevo, (o čemu je Bobovac pisao u broju 141 od rujna 2006., op. ur.) gdje je Ivica rođen, kada je moja kćerka bila prvi put u rodnom selu svog tate. Naša je želja, posredstvom Ministarstva kulture i sporta Federacije BiH i ministra Gavrila Grahovca, da se Ivičini radovi pohrane, a neki su još kod mene. Dok je to u toku, voljela bih da televizijske postaje i Kinoteka BiH, kao i Kinoteka Jugoslavije u Beogradu ne koriste nemilosrdno Ivičin rad, bez ikakvog odobrenja. A to je duga i za mene veoma tužna priča. Od Ivice sam naučila da treba vidjeti stvari i iz druge perspektive, da se usudiš što se drugi ne usuđuju. Da smiješ ono čega se drugi plaše. Ivica je hodao po ivici svega i tražio je slobodu u svemu. Kada bi birao između braka i celuloida, on bi izabrao celuloid. (…)".

Sin Alenke i Ivice, Andrej, magistar je prava i radi u pravnome odjelu Europskog parlamenta u Bruxellesu, a kćerka Ana završila je Srednju odgojiteljsku školu i zaposlena je u obdaništu u Ljubljani.

Alenka Auersperger se, naravno, slaže s idejom da se nagrada "Ivica Matić" ubuduće uručuje u njegovu rodnom Ivančevu (svečanost dodjele ovog važnog filmskog priznanja i ove je godine održana u Udruženju filmskih radnika BiH, u Strossmayerovoj ulici u Sarajevu): "Premda, kada je ustanovljena nagrada, nitko nije pitao nikoga od članova naše porodice da li se slažemo da se upotrijebi Matićevo ime. To je čast, ali ipak se pita. Ivica Matić sav pripada tom krajoliku, kao što i njegova djela pripadaju Bosni i Hercegovini.".

Načelnik općine Vareš Hamdo Fatić u izjavi za "Slobodnu Bosnu" bio je identičnog mišljenja: "Mi, naravno, znamo i ko je Ivica Matić i koji je njegov značaj u oblasti u kojoj je djelovao. U selu postoji Dom kulture, a ove bi godine trebali asfaltirati i put u Ivančevu, pa bi se na taj način stekli svi preduslovi za održavanje svečanosti dodjele nagrade 'Ivica Matić'. Ivančevo je lijepo selo, ambijent je prekrasan, samo ima problem prašenja od makadamskog puta.(…)".

Boško Andrić smatra Ivicu Matića najpoznatijom osobom s ovih prostora i također ističe: "Mi ovdje možemo sve pripremiti za dodjelu nagrade 'Ivica Matić'".

Ivica Matić bolovao je od srčane mane. Dana 3. listopada 1976. pomagao je prijateljima izliti ploču na vikendici u Rakovici. Vratio se kući i neposredno poslije toga naglo preminuo, u Blažuju, majci u naručju.

 

                                                                                                                                  R. R.