Vareš Home Page / vijesti iz Vareša

MIJAT VON PENTA
	VAREŠ - Na vareškom izletištu Mekuše, par kilometara istočno od grada, skoro svakoga vikenda izletnici imaju priliku vidjeti pomalo čudnu demonstraciju vitalnosti, neobičnu i za puno mlađu osobu. Domaći ljudi i ne obraćaju pažnju, mada nisu rijetki oni kojima se Mijat uspješno "plaza" po živcima, no stranci ne gase foto aparate i kamere.
Mijo Josipović (77), u kraju poznat kao Mijat Penta rijetko propušta priliku propagirati svoj "zdravi" način života, tjelovježbu, pa i svoju, blago rečeno neobičnu, religijsku pripadnost, a ponekad i svoje... pa ajmo reć interesantne prehrambene navike. Starac od 77 godina bez velikoga napora odrađuje sklekove na jednoj ruci, a njegove vježbe na razboju pokazuju svu njegovu nevjerojatnu vitalnost. Poput mladića vlada svojom težinom, istovremeno bez napora odgovarajući na naša pitanja. Živi na Višnjićima, selu koje je od Vareša udaljeno 15 kilometara. Zimi ponekad u grad ode s autobusom, no to je rijetkost i tu razdaljinu po nekoliko puta tjedno pređe pješice, ili na prastarom biciklu. Doduše, u zadnje vrijeme "biciklet" ostavi kod Ferde Zulfe na Tisovcima, jer nije baš jednostavno istjerati ga iz Vareša. Sudjelovao je Mijat na preko pedeset raznih maratona, pa i na ovom zadnjem sarajevskom, gdje je bez problema pretrčao preko devet kilometara u sat vremena. Kuća mu je kaže puna raznih priznanja s natjecanja, a u zadnje ih vrijeme dobiva kao najstariji sudionik. Na svakom je natjecanju izazivao čuđenje, nerijetko i zabrinutost organizatora, a uvijek punu posvećenost medicinskih ekipa nenaviklih na natjecatelje ove starosne dobi. Sedamdesetih godina liječnici su mu dijagnosticirali tuberkulozu i to ga je natjeralo na potpunu promjenu načina života. Skoro potpuno otpisan odlazi u mirovinu. Kaže kako se danas hrani onim što nađe na svojoj njivi. Skuplja gljive, šumske plodove, ljekovito bilje. Jede stari kruh koji "na vreću" kupi u vareškoj pekari. Meso rijetko. Ne puši. Ne pije. Savršeno ozbiljan tvrdi kako je "komunističke" vjeroispovijesti.
	Spreman je postojanje ove" religije" potkrijepiti iscrpnim objašnjenjima, no prekidamo ga i pitamo ima li njegova vitalnost veze s činjenicom da se nikada nije ženio.
Smije se i odgovara kako vjerojatno nema. Osamdesetih je godina preko stotinu ovaca podijelio tko zna kome i od tada nema "ništa živo". Ni šćeneta. Danas je u svom plavom radničkom kombinezonu i rudarskim čizmama pravi zaštitni znak, osoba po mnogo čemu prepoznatljiva u ovome kraju. Uvijek pješači, vedar je i nasmijan, vječito s "solarnim" tranzistorom na uvu, uvijek spreman na razgovor o svemu i svačemu, vjerojatno do kraja zadovoljan svojim načinom života. (G. Sprečkić, 29.06.2004)

RUDNIK VEOVAČA ODLAGALIŠTE FARMACEUTSKOG OTPADA
Tragom vijećničkog pitanja koje na posljednjoj sjednici Općinskog vijeća Vareš načelniku općine Hamdi Fatiću postavio vijećnik Ernest Gavran o razasutom farmaceutskom otpadu na prostoru rudnika Olova, cinka i barita "Veovača", posjetili smo lokalitet i uvjerili se u istinitost navoda.

Na rudniku, desetak kilometara udaljenom od grada, na više je mjesta odložen otpad. Boćice s raznim otopinama, gelovi, ampule, šprice te razne tablete u plastičnim omotima. Prema izgledu vidljivo je kako je na ovaj lokalitet otpad istresen prije više godina. Na svim su boćicama i kutijama atmosferski utjecaji izbrisali etikete i natpise, no neke su boćice još pune otopina. Veći je dio sadržaja nepovratno otišao u zemlju, a na nekim su mjestima vidljivi tragovi sagorijevanja otpada, pa su se otrovi širili i zrakom. Pored farmaceutskog, rudnik "Veovača" postao je lokalitetom i za druge vrste otpada, pa se blizu deponije s lijekovima može vidjeti velika gomila štampanih elektronskih ploča s otpornicima, integralnim kolima, kondenzatorima koji izgledaju kao novi, iako nam mještani tvrde da su tu nekoliko godina. Naravno, nitko se ne može sjetiti tko je ovaj otpad dovezao na ovaj prostor, iako svi znaju koliko je opasan. Kako bi zlo bilo veće, šumske jagode kojih u ovo doba ima mnogo, kao da uživaju u kemijskom stimulansu otpada i doslovce pokrivaju ovo područje. Deponija je samo par stotina metara udaljena od sela Daštansko, tik uz put I vjerojatno djeca nisu svjesna opasnosti te će ih ovo šumsko voće prije ili kasnije privući. Sve je otvoreno, nema ograde, dostupno stoci. Svuda okolo olupine automobila, kotači, smeće, a nekoliko stotina metara dalje velika deponija piljevine i otpadnog drveta sa susjedne pilane, naravno zapaljena i iz nje se izvija gusti dim. Nije teško pogoditi odakle piljevina i tko ju je zapalio, nije teško otkriti ni tko je dovezao farmaceutski i drugi otpad. Samo jedan ili dva pravna subjekta rade s njim na području općine. Problem je u općinskim inspekcijama koje očito je slabo rade. Općinski sanitarni inspektor Suljo Abadžija kazao nam je kako o ovoj deponiji ne zna ništa, te nas zamolio da se pismeno obratimo općinskoj inspekciji, koja će izaći na teren i, valjda, ukloniti otpad. (Goran Sprečkić, 25.06.2004)

TRAVAR I PČELAR IZ DUBOŠTICE
	Rijetki su danas oni koji žive od prirode uzimajući tek toliko koliko im treba ne uništavajući i ne rušeći iza sebe. Jedan od njih je Slobodan Đurić iz zabačenog vareškog sela Duboštica. Ovu zabačenost i udaljenost od glavnih cestovnih pravaca za Slobodana je zapravo prednost, i okruženje idealno je za posao kojim se bavi.
Vlasnik je jedine "Eko farme" na području vareške općine. Bavi se, s obitelji, pčelarstvom, skupljanjem i uzgojem ljekovitog bilja, na tradicionalni način proizvodi ekološke, prirodne ljekovite proizvode od sirovina koje skupe po padinama planine Zvijezde, Tajana i Crnoga Vrha, na područjima na kojima nema naselja i putova. Pčelarstvom u njegovoj obitelji bave se već generacijama i sada ima oko 30 košnica, a Slobodan je prvi koji se počeo ozbiljnije baviti skupljanjem ljekovitog bilja, i to na inicijativu profesora Nezira Tanovića s Instituta za ljekovito bilje iz Sarajeva Do sada je sudjelovao na 14. sajmova pa i na Drugom međunarodnom festivalu čaja i ljekovitog bilja u Sarajevu, na kojemu je pokupio značajna priznanja za svoje proizvode. Posjetitelji su mogli vidjeti raznovrsne proizvode koje su nudili izlagači iz svih krajeva Bosne i Hercegovine, Hrvatske, Makedonije, Srbije i Crne Gore. Među njima i Slobodanove, kojima je predstavio svoj grad i kraj iz kojega dolazi. Proizvod koji naš sugovornik posebno ističe je preparat "Bronhomed", sirup za pluća i bronhije, mješavina ljekovitog bilja i pčelinjih proizvoda. Potrošači su, kaže, oduševljeni, a na našu upit o sastavu kaže da je to obiteljska tajna koju će jednom prenijeti djeci.
		Rođen je 1955.g., prometni je tehničar bez posla i danas je, kaže, živi od ljekovitog bilja, meda i proizvoda koje napravi u svojoj "Eko farmi". Slobodan se žali na općinske i županijske dužnosnike u kojima nema nikakve potpore, teško je doći do kredita, no nada se kako će rezultati koje postiže sve to jednom promijeniti. (Goran Sprečkić, 25.06.2004)

VERA JELIĆ UČENICA GENERACIJE

VAREŠ - Jučer su (18.06.2004.g.) vareški načelnik Hamdo Fatić, njegov zamjenik Čedomir Jelić, te pomoćnik načelnika za društvene djelatnosti Rusmir Berberović upriličili skromni prijam za dvije najbolje učenice vareške srednje škole. Učenica generacije je gimnazijalka Vera Jelić, dok samo nekoliko bodova iza nje zaostaje Mirsada Likić. Tijekom ceremonije vareški je načelnik djevojkama uručio skromne darove. Naime, svaka je dobila dvije knjige, monografiju Pave Anđelića "Bobovac i Kraljeva Sutjeska", te "Vareške priče" Željka Ivankovića. Još jedna načelnikova inicijativa vrijedna je pažnje. Služba za društvene djelatnosti će na jednu od narednih sjednica Općinskoga vijeća uputiti prijedlog o stipendiranju najboljih učenika iz vareške srednje škole.

Bivši šef ureda OESS-a u Varešu Jayson O.Taylor, danas pravni savjetnik u Uredu visokoga predstavnika (OHR-u), također je ispred bivših djelatnika Terenskog ureda OESS-a u Varešu djevojkama odao priznanje i uručio vrijednu novčanu pomoć kao nagradu za njihovo zalaganje tijekom školovanja. Bivši uposlenici OESS-a Vareš ova su sredstva prikupili iz svojih primanja. (G. Sprečkić, 18.06.2004)

OBRUŠAVA SE RUDARSKI KOP
	VAREŠ - Golemo rudno bogatstvo krije se ispod površine vareških brda. Postoje tragovi da se tu kopala željezna rudača i talilo željezo još u antičko vrijeme. Na rudištu "Smreka" nađene su rudarske svjetiljke i alat još iz rimskoga doba. Vareško selo Dubošticu kralj Tvrko je smatrao riznicom svoga kraljevstva jer je bilo ondašnje središte rudarstva.
Iskopavanje željezne rude na području vareške općine prestalo je početkom devedesetih godina, kada je samo "Rudarstvo" zapošljavalo 1180 radnika, no iza višestoljetne eksploatacije ostali su ožiljci kojima će trebati bar toliko vremena da zarastu, ako se to ikada desi. Za vrijeme eksploatacije tadašnja vlast insistirala je na proizvodu, na rudači, na rekordima, pa se o rudnicima i budućnosti nije brinulo. Rudari su na nigdje u svijetu viđen način slijedili žilu i takav postupak eksploatacije napravio je duboke kratere koji su i u vrijeme rada rudnika bili iznimno opasni po rudare. Neprekidno je prijetila opasnost od odrona, a znalo se desiti da rudare i strojeve zatrpaju stotine tona materijala. Dva napuštena rudnička kopa u Varešu, kop Smreka i Brezik danas bi mogli poslužiti kao spomenik ljudskoj gluposti, ili gramzivosti možda. Doslovce zariveni stotinama metara duboko u zemlju bez izgleda da će ikada više proraditi. Prije pokretanja proizvodnje trebalo bi mnogo jalovine skloniti s kopova i tek zatim pristupiti eksploataciji rude. Rudnik "Smreka" poplavljen je milijunima kobnih metara vode. Na kopu se stvorilo jezero promjera nekoliko stotina metara, duboko oko 200 m. Dobar dio varešaka u ljetnim mjesecima odvaži se na kupanje i osvježenje u jezeru iako iz vareškog doma zdravlja upozoravaju na nečistoće, pa čak i na prisustvo teških metala. Rudnik "Brezik" na kojemu je eksploatacija vršena na isti način nije poplavljen ali je zemljište oko njega na više mjesta popucalo i svakog trenutka se može urušiti.
Predstavlja to ozbiljnu opasnost za prolaznike, za stoku, no nadležni su reagirali postavljanjem nažvrljanog oglasa o zabrani prolaza. Studente a rudarskih fakulteta u bližem nam okruženju trebalo bi ovdje dovoditi na ekskurzije i pokazivati im "kako ne treba" eksploatirati rudna bogatstva. (Goran Sprečkić, 18.06.2004)

Ako smatrate da postoje stvari koje vrijede da budu zabilježene, a to nije urađeno u listu Bobovac ili drugim medijima, javite na adresu radiobobovac@hotmail.com. Na istu adresu možete slati svoje pozdrave koji će biti emitirani u okviru redovnog radijskog programa.

RANIJE VIJESTI

vijesti prije 18.05.2004 >> ARHIV >>

vijesti poslije 18.05.2004 >> ARHIV >>