Na vijest o brutalnom
ubojstvu predsjednika srbijanske vlade Zorana Đinđića nemirna i
nestabilna regija zvana Balkan dobila je još jači prizvuk opasnosti i
strahovlade koju provode ovdašnja podzemlja. Mada ovo nije prvo ubojstvo ovakve
vrste u Srbiji – broj poubijanih značajnih osoba u atentatima ondje je odavna
dvoznamenkast – srbijanski sustav napokon je krenuo u odlučan i opsežan obračun
s tzv. zemunskim klanom, za koji se utemeljeno sumnja da stoji iza najnovijega i
dosad najdrastičnijega terorističkog akta, ali i mnogih drugih. Među ostalima je
privedena i Svetlana Ceca Ražnatović, Arkanova udovica i
najpopularnija estradna zvijezda u Srbiji, koja se, tvrdi MUP, susrela s glavnim
osumnjičenicima prije, kao i poslije atentata, a u kući su joj pronašli značajne
količine oružja i streljiva! U biti, Đinđićeva smrt predstavlja osjetan udarac
reformama s kojima Srbija i šire područje muku muče u tranziciji k normalnim
društvima.
Kod nas u BiH reformama se prišlo na ponešto drugačiji način, no prije toga treba znati da jedino Visoki predstavnik može predstavljati pravi ekvivalent predsjedniku vlade.
To je jedan razlog što, na sreću, nemamo izraženih slučajeva uklanjanja nekog reformista snajperom, a drugi je u činjenici da mi imamo vlastodršce koji su u stvari samo prerušeni u reformiste i koji se daju najbolje usporediti s vukom u bakinu krevetu. No, ne smije se zanemariti da je, držeći se kursa koji nije odgovarao domaćoj mafiji, glavom platio federalni doministar unutarnjih poslova Jozo Leutar. Ovih je dana obilježena još jedna obljetnica od toga tragičnog događaja, a da uopće nije poznato tko je likvidirao Leutara. Nevolja je u tome što se, za razliku od bilo kog sustava, naši represivni organi moraju uvijek prvo isvađati oko nadležnosti i posebice nacionalnog upliva u provođenju istrage, pa se razumije da će svaka energičnost, a onda i učinkovitost, izostati.
Otkad su to uvidjeli u OHR-u, ta je krovna međunarodna institucija u BiH sama načinila prve korake u borbi protiv organiziranog kriminala, ostavljajući domaćim instancama tek da procesuiraju identificirane prekršitelje zakona, pa bili to porezni obveznici koji su utaje razradili do tančina ili korumpirane strukture vlasti sklone sve težim zloporabama. U tom svjetlu može se promatrati i reviziju poslovanja provedenu unutar triju nacionalnih elektroprivrednih poduzeća. Kako je objavio OHR, prosječni su godišnji gubici u ovim kućama ogromni i protežu se od 60 do 160 milijuna KM. Odnosno, to nisu gubici nego iznosi kojima su se uprave u tim poduzećima, postavljene od strane vladajućih stranaka, razmetale naročito u svrhu predizborne kampanje ili s ciljem stjecanja protupravne dobiti. U svakom slučaju, OHR-ova akcija polučila je rezultate, pa su zaredale neke ostavke i smjene, a pri svemu je još jedanput stradao i Edhem Bičakčić postavši zapravo dežurni klaun.
Živeći u takvim okolnostima, u kojima više ništa nije nenormalno, protekli smo mjesec bili najviše zaokupljeni trivijalnim temama poput toga je li pjesma Mije Martine koja će nas predstavljati na Eurosongu plagijat ili ne. Kao nešto što je od životne važnosti nametnuo se i bingo, te je lutrijska groznica zahvatila veliku većinu Bosanaca i Hercegovaca, dok se najednom nisu ohladili kad je netko iz Čapljine sam pokupio nevjerojatan dobitak od 3,7 milijuna KM. Treća suštinska stvar za ovu zemlju u proteklom periodu bila je visina cijene koju građani moraju platiti prilikom obvezatne zamjene osobne karte, a Vijeće ministara toliko se uplelo oko tog projekta da je to s jedne strane smiješno a s druge tragično, jer u državi imamo kudikamo većih problema od nekakvog CIPS-a. Imamo gangstere koji svako malo negdje izvrše pljačku banke, i to uglavnom uspješno. Imamo sve više socijalnih nemira pred kapijama upropaštenih poduzeća, a zakon o stečaju tek je pred parlamentarnom procedurom. Što će tek biti kad on bude donesen ili, ipak, nametnut? Ludnica.
Kao svijetli primjer iz proteklog razdoblja treba istaknuti presudu Muameru Topaloviću za trostruko ubojstvo počinjeno u Kostajnici u katoličkoj obitelji na Badnju večer. Presuda za to nedjelo počinjeno iz vjerskih i nacionalnih pobuda glasila je 35 godina, i to je zaista jedan od rijetkih primjera brze i prave reakcije domaćih pravosudnih organa. Neki bi se možda radije fokusirali na haašku presudu Biljani Plavšić, bivšoj potpredsjednici Republike Srpske, koja je zbog njezine uloge u ratno vrijeme mogla i trebala biti veća od 15 godina. No, kad smo već kod Haaga, ne može se izostaviti ni pojavljivanje vođe srpskih radikala Vojislava Šešelja pred Sudom. Uz Miloševića sad je tu još jedan Srbin, a protiv njega "vasceo svet". Prvi nastup četničkog vojvode i patološkog lažova sveo se na pokušaj da se u tome nadmaši velikog "vožda", no taj pokušaj bio je manje uspješan a više odvratan.
O diplomatskoj sapunici na relaciji SAD – Irak, kojoj smo posljednjih mjeseci svjedoci, ovaj put se više nema što kazati, jer je odzvonilo. Američki predsjednik Bush u obraćanju naciji obznanio je ultimatum upućen iračkome diktatoru da u roku od 48 sati napusti svoju zemlju ili će biti napadnut. Dok vi ovo čitate, napadi možda već traju. Uzaludni su bili antiratni prosvjedi diljem svijeta, a možemo se prisjetiti i neuvjerljivih prosvjeda organiziranih u BiH, naročito u Sarajevu, jer imali smo mi izazivačima rata poručiti i pametnijih stvari od nekih vulgarnih i nevješto sročenih parola.
O
našem kantonu i našem gradu također se ne može izreći ništa novo. Tapkamo u
mjestu. Kantonalni premijer ima problem što načelnici u gotovo svim općinama
ovog kantona predstavljaju ostatak prethodne odnosno Alijansine vlasti. To je
suština naših problema – kako će se zvati novi gradonačelnik. Ime otkriva
kvalitetu. To ima još samo na FTV-u.