NALAZ DUBROVAČKIH DINARA U VAREŠU
Piše Željko Ivanković
Već smo rekli da je urbanizacija srednjovjekovne Bosne tijesno skopčana s dolaskom Sasa i pojačanim razvojem rudarske aktivnosti. S rudarstvom je tijesno povezana trgovina, a s njom Dubrovčani kao trgovci i doseljenici, te franjevačka središta. Vareš imenom, kao gradsko naselje, tada ne postoji, ali pored Vareša su Borovica i Duboštica. U srednjovjekovnoj župi Trstivnici, Anđelić spominje Borovicu, a u župi Olovo Dubošticu, govoreći uz to i svoju pretpostavku da je svaka varoš u ranijoj fazi imala karakter trgovišta, da dakle trgovište prethodi varoši. Na lokalitetu današnjeg Vareša, međutim, postojao je i Droškovac i uz njega vezana proizvodnja željezne rude, naseobina i, vjerojatno, trgoviše.
Tomu, indirektno, može posvjedočiti i nalaz dubrovačkih dinara u "zaseoku
Droškovac", kako kaže Marko Vego, dakle u Varešu rujna mjeseca 1952. godine kad
je građevna firma "Graditelj" radila na novoj vareškoj cesti. Ispod kaldrme, na
dubini od 30 centimetara, nađeno je oko 400 komada dubrovačkih srednjovjekovnih
dinara.
Marko Vego koji ih je istražio i 143 komada donio u Zemaljski muzej u Sarajevu (dio je otišao i u Visočki muzej koji je tada bio u fazi oformljenja) govori o znanstvenoj zanimljivosti, već i zbog količine kovanica, tog pronalaska.
On je za novac ustvrdio da je srebrni i da je 85 kovanica kovano u vremenu između 1337. i 1438. godine. Na aversu većine tih kovanica piše S. BLASIVS RAGVSII, a na reversu je Krist s vijencem oko glave i blagoslivlja desnom rukom, dok u lijevoj drži evanđelje. Naravno, tu je i drugih varijacija, značajnih za numizmatiku i preciznije datiranje kovanja novčanica. A Vego je među kovanicama identificirao i falsificiranu kovanicu iz bosanske kovnice bana Stjepana II. Kotromanića.
Tu je i kovanica drugih tipova, a prema klasifikaciji koju je radio Milan Rešetar (Dubrovačka numizmatika I i II), kovanih u različitim godinama i s različitim siglama (pečatima, znacima).
Što se tiče težine kovanica, one su, kako kaže istraživač, normalne težine (oko 1,95 grama). No, i težina se kroz povijest mijenjala dok nije dostigla 1, 214 grama.
Na nalazištu dubrovačkih dinara u Droškovcu nije nađen nijedan bosanski dinar, mada je tada postojala i u Bosni (vjerojatno u Fojnici, kako misli Desanka Kovačević-Kojić) kovnica novca, gdje je između 1301. i 1436. kovano više vrsta bosanskih dinara, osobito za vrijeme Stjepana II. Kotromanića.
Nalazač-istražitelj misli da je nađeni novac pripadao nekom dubrovačkom trgovcu, koji je strogo poštovao dubrovačke zakone o zabrani unosa strane valute u Dubrovnik. No, ne isključuje se niti mogućnost da je riječ o bosanskom trgovcu iz vremena kad Bosna nije kovala svoj novac, nego su dubrovački dinari u Bosni bili glavno platežno sredstvo. U tom bi se slučaju zakopavanje novca moglo smjestiti u vrijeme između 1377. i 1436. godine, jer je bosanska kovnica, po naredbi kralja Tvrtka II., oko 1436. počela ponovo kovati svoj novac.
Vlasnik je novca živio prije 1438. godine, jer među novcima nije nađena nijedna kovanica od onih koje su kovane te ili kasnijih godina.
Ovaj nalaz Marku Vegi pokazuje koliko je dubrovački novac bio na cijeni u Bosni, te koliko je vareški rudarski bazen Dubrovčanima davao "velike mogućnosti razmjene i sticanja bogatstva od kupovanja olova, željeza i srebra". Novac je morao biti zakopan u drvenu posudu ili kožni tobolac koji su s vremenom morali istrunuti. Novci su zakopani sigurno između 1372. i 1438. godine, jer su 1372. godine, reći će Vego, kovani dinari sa siglom ljiljana. Još preciznije će istraživač zakopavanje novca datirati na kraj XIV. ili početak XV. stoljeća u vrijeme borbi oko prijestolja i oko posjeda između bosansko-humskih feudalaca poslije smrti Tvrtka I.
Za nas, međutim, ovaj nalaz govori da je uži lokalitet današnjeg Vareša (Droškovac, Potoci) bio najstarije središte današnjeg Vareša, da su Dubrovčani ne samo dolazili nego i trajnije bivali, pa i naseljavali se u vareškom kraju (uostalom, vidjeli smo da su 1448. godine u Borovici imali Dubrovački sud; a mi to znamo i po elementima u govoru i jeziku vareškog kraja!), da je i Vareš trgovao s Dubrovčanima, da je, dakle, imao trgovište, pa vjerojatno i naseobinu tipa varoši, mada vjerojatno manju od Borovice (koju Vego u Naseljima srednjevjekovne bosanske države, začudo, uopće i ne spominje) i Duboštice, u predosmansko doba, koje su očito bile i važnija i starija rudarska središta.