Uzavrela
situacija nad Irakom ili bolje rečeno vidna američka nestrpljivost glede
otpočinjanja vojnog udara na tu zemlju dovela je do dubokih razilaženja u
NATO-u, pa su kao protuteža ratnoj opciji i s planom za mirno okončanje krize
odlučne istupile Francuska i Njemačka – uz Veliku Britaniju to su dvije ključne
američke saveznice u Europi – a podržala ih je Rusija, što dodatno komplicira
cijelu stvar. Irački vođa nastavlja se poigravati s inspektorima UN-a dajući im
informacije na žličicu, ali su se SAD potrudile špijunažom, prisluškivanjem i
elektronskim praćenjem prikupiti ponešto materijala i ponuditi ga Vijeću
sigurnosti UN-a kao valjan dokaz za poduzimanje akcije. Nije to bilo dovoljno da
se prevagne i donese zajednička odluka o napadu, pa se sada očekuje novo
izvješće inspektorâ iz Iraka, a SAD su dotle povele završnu diplomatsku
ofenzivu.
Mnoge zemlje s područja jugoistočne Europe, koje kandidiraju za ulazak u NATO savez, požurile su podržati moguću američku operaciju u Iraku ne bi li i tako prikupile određene poene, a kad je na tragu toga reagirao ministar vanjskih poslova BiH Mladen Ivanić to je izazvalo tipičan kratki spoj u segmentu koji bi se trebao zvati jedinstvena vanjska politika ove zemlje. Reagirao je i član Predsjedništva Sulejman Tihić koji ne želi da se mimo njega odlučuje i govori o nekakvoj podršci napadima na jednu islamsku zemlju. Samo koji dan ranije jednako je ljutito reagirao predsjedavajući državnoga Predsjedništva Mirko Šarović glede potvrđivanja nadležnosti Haaškog suda u tužbi BiH protiv SR Jugoslavije. Treći član Predsjedništva BiH Dragan Čović nije tih dana reagirao ni na što, a očekivalo se da će nešto reći bar u svezi s tužbom koja je protiv njega podignuta zbog afere u Eronetu.
Za nas nebitan, no ipak pažnje vrijedan događaj bilježimo u susjedstvu budući da smo ne tako davno svi mi živjeli u dvorištu zvanom Jugoslavija, a danas ne samo da nema te Titove tvorevine nego je i Miloševićev projekt države pod tim imenom definitivno otišao u povijest. To se dogodilo potpisivanjem Ustavne povelje Srbije i Crne Gore koje će tvoriti tu državnu zajednicu u naredne tri godine, a onda o njezinu daljnjem opstanku odlučivati na referendumu, no već im se predviđa raspad. Među nekoliko rekvijema koje se moglo čuti povodom nestanka Jugoslavije kao pojma, najinteresantniji je bio onaj iz Slovenije, koja je prva formirala sebi deželu a danas priznaje da je svojedobno iz zajedničke države dobila više nego što je davala.
Domaću scenu u proteklom su mjesecu ponajviše obilježile dvije sumnjive ličnosti. Izrazito bradati Fijuljanin, koji se s ručnim bacačem motao oko SFOR-ove baze u Tuzli, i golobradi Bahtijar, vođa zakamufliranog studentskog Pokreta za normalnu BiH. Oni su od toga postali prvorazredne medijske zvijezde i dobivali udarne termine u večernjem dnevniku.
Javnost se, ona koja to želi, imala prilike sažalijevati nad njima, a sve na temelju onoga što su objektivno sami sebi skrivili pa još to subjektivno počeli iznositi. Nije ni čudno što će sada Fijuljanin pristupiti pisanju memoara o sjedenju u pritvoru koje su mu "smjestili" Amerikanci.
Bahtijar pak nije neki pisac, pa se zadovoljava pripovijedanjem o tome kako ga je na Vilsonovu šetalištu u Sarajevu iza jednog drveta zaskočio zakrabuljen muškarac s pištoljem i zaprijetio mu da se ne kači s nekakvim hrvatskim lobijem. Niti je famoznom događaju bilo svjedoka, niti se Bahtijar dotle borio s Hrvatima!? On je svoju popularnost stjecao u vođenju kampanje protiv sadržaja emisije "60 minuta" i njezinih novinara koji zaista bespoštedno kopaju po korpi prepunoj prljava bh. rublja, pa svaki čas nalete na nešto bošnjačko.
Ova dvojica zapravo su samo isturene figure dominantnog pravca u bošnjačkoj politici koji je SDA ponovno uspostavila po zauzimanju pozicija u vlasti. U tom ozračju čak i oni što se nasjedaju nedjeljom u klubu intelektualaca u Sarajevu počeli su gubiti mjeru. Nedavno se na njihovoj sesiji raspravljalo o potrebi dekroatiziranja programa Federalne televizije, jer su se neki novinari navodno odveć razmahali hrvatskim jezikom.
Na polju uspostave vlasti naročito se zakompliciralo na federalnoj razini. Moguće je da će do izlaska ovoga broja federalna Vlada ipak biti imenovana, no treba spomenuti da su se koplja lomila unutar samoga HDZ-a zbog predlaganja kandidata za ministra obrane. U OHR, na provjeru, najprije se slalo imena onih ljudi za koje se otprilike znalo da neće proći zbog angažmana oko "samouprave", pa je silom prilika na red došao treći kandidat Miroslav Nikolić koji se OHR-u dopada možda i više nego matičnoj stranci. Stranka je, prema vlastitim navodima, po svaku cijenu htjela na tu funkciju postaviti čovjeka iz srednje Bosne, a Nikolić je iz Bugojna, supruga mu iz Uskoplja, pa ipak nije on taj iz srednje Bosne koga se htjelo. U pozadini je cijele priče oko budućeg ministra obrane FBiH obećanje koje je stranka dala svojim poslušnicima i sad bi ga valjalo ispuniti, a radi se o povratku u službu onih vojnika koji su Vojsku Federacije na nagovor napustili, odbili sve Anićeve pozive i izgubili status.
Političari su inače u posljednje vrijeme došli na udar zbog Zakona o sukobu interesa koji je proglašen od strane Visokog predstavnika jer ga oni nikad, čak ni u bunilu, ne bi sami izglasali. Zakon predviđa provjeru točnosti imovinskog kartona, koji su svi kandidati ispunjavali pred izbore, kao i sankcije ukoliko izabrani kandidat obavlja dvije ili više funkcija.
U Zenici se pobunili robijaši, poskidali crijep i skačući po rogovima zatražili amnestiju. Vide i oni kakvo je vrijeme došlo i znaju da je mnogo više kriminalaca vani, a oni trunu u Kazneno-popravnom zavodu. Računa se valjda s time da je "policijska država" Zlatka Lagumdžije otišla u povijest kao i Jugoslavija.
Vareš se primirio pod snježnim pokrivačem, a baš bi mogao živnuti i iskoristiti tu pogodnost koju okolne općine nemaju. Dok je ovo stanje kakvo jest, skijaše ćemo odbijati – eno im, brate, Bjelašnica i Jahorina – a tko hoće neka se sanjka s nama s Pobrina Hana.