Bilo bi zamorno iz broja u broj nabrajati razne nesreće koje se događaju diljem svijeta i zbog kojih će naši najstariji po inerciji kazati: čini se da je nastupilo doba u kome je nečastivi došao po svoje (kako je to pretkazano i u Bibliji!). Slušamo i gledamo: iskočio vlak iz tračnica, potonuo tanker i pojavila se naftna mrlja, pomahnitali snajperist ubija građane po ulicama onako odreda, u potresu izgiboše djeca, negdje su snježne oluje, negdje gori… U svakom slučaju teško je opovrgnuti slutnje kakvima nas obasipaju naši stari, ali treba računati i s time da mediji danas prenose sve, pa se stječe dojam da se u svijetu dnevno događa enormni broj raznih tragedija.
Za nas je u ovom trenutku dostatna tragedija u
onome što se događa na političkoj sceni. Formiranje parlamentarne većine u
Narodnoj skupštini Republike Srpske odvelo je u krajnost kojoj se možda moglo
nadati, ali ne i vjerovati da će biti sve tako očigledno. Zato je od nedavne
presude nekom zločincu, čije ime nije ni vrijedno spominjanja, a koja je glasila
20 godina za spaljivanje 70 živih ljudi, gora samo činjenica da je SDA pristala
na suradnju sa SDS-om. Ta bolna situacija zasigurno je najdublje potresla
preživjele Srebreničane, međutim što kazati kad je baš Srebreničanin pristao
biti od SDS-a izabran za potpredsjednika Narodne skupštine. Nevjerojatno je da –
iako se u narodu, i jednom i drugom, ne odobrava ovakva koalicija – ipak nitko
nije prosvjedovao.
Treći narod, to jest mi Hrvati, i sami smo svojedobno ostali poraženi i preneraženi kad se HDZ prvi put iza rata otvoreno i beskrupulozno povezao sa SDA, no toliko smo do danas oguglali da se dužnosnici ovih stranaka sada mogu tiskati pred kamerama do mile volje, mada su u njihovu priču o kreiranju zajedničke i bolje budućnosti svi već prestali vjerovati. Ovo se napokon opet potvrdilo na nedavnoj prvoj sjednici novog saziva federalnog parlamenta.
Sve u svemu, kao glavna pozitivna ličnost u dosadašnjem tijeku procesa uspostave vlasti nametnuo se lider SNSD-a Milorad Dodik. On je prije svega zaslužan za razotkrivanje novopečenih reformista i partnera, koji doduše negiraju ovo drugo iako su zajedno svečarski objedovali u Banjoj Luci jedne ramazanske večeri – nakon cjelodnevnog posta koji upražnjavaju muslimanski vjernici – a onda sutradan formirali većinu i izabrali skupštinsko rukovodstvo.
Na razini države nije mnogo postignuto. Zastupnici iz Republike Srpske, nakon davanja prisege i podizanja poslaničkih dnevnica, napustili su konstituirajuću sjednicu zato što je Visoki predstavnik na brzinu prihvatio prijedlog stranaka mahom iz Federacije i proglasio novi okvirni zakon o Vijeću ministara. To znači da će državna vlast biti ojačana s dva nova ministarstva čije nadležnosti još nisu precizirane, ali se zna da je riječ o pravosuđu i sigurnosti. Hoće li pod nazivnik sigurnosti biti podvedena i obrana, što bi značilo novi korak u približavanju entitetskih oružanih snaga, glavno je pitanje, mada sve ukazuje da od toga neće biti ništa, a onda ništa ni od ulaska u Partnerstvo za mir i u NATO, kojima tobože težimo.
Na Kanton nema potrebe trošiti riječi, a jednako tako ni oni u Zenici ne žele misliti o nama, premda bi morali. Ondje je u ovom trenutku najvažnije pitanje kako će SDA sama sebi dodijeliti svu vlast, a da od toga ispadne svima bitan događaj.
U našoj općini ovoga mjeseca zabavljeni smo drskim aspiracijama prema našem šumskom blagu koje su zbilja kulminirale, a dolaze od strane Olova, pa je Općinsko vijeće zbog toga u stalnome zasjedanju. Ima i Olovo svoj problem. Oni ne pristaju na to da im se ukine Policijska uprava pa da moraju potpasti pod Vareš. Toliko o dobrosusjedskim odnosima. Ipak, koliko se s raznih strana zinulo na Vareš i na ono što još vrijedi u njemu, naše bi Vijeće bezmalo moglo zasjedati i noću. Spavati u sali. Tako bar lopovi ne bi mogli provaliti u općinu kao što je to nedavno bio slučaj.