Piše prof. Mijo Vidović
Nama
dobro poznati humanitarci iz Offenburga i Lahra u Njemačkoj, predvođeni prof.
Mijom Vidovićem, koncem su listopada ponovno boravili
u našem gradu, ali i drugdje u
zemlji. Točnije, prokrstarili su mnogim gradovima, zatrpali se lijepim
dojmovima, ali su se na svome dobrotvornom putu na žalost susreli i s takvim
pojavama koje će im u sjećanju služiti kao spomenik ljudskoj gluposti.
Na putu iz Njemačke prema Varešu, Alfons Vögele, Günter Schumacher, Christel Hansmann, Irene Lehmann i Mijo Vidović najprije su posjetili hrvatsku prijestolnicu Zagreb, gdje su se susreli s predsjednikom HSLS-a Draženom Budišom koji ih je informirao o aktualnoj političkoj i gospodarskoj situaciji u Republici Hrvatskoj i zahvalio im za svaku pomoć, kako Hrvatskoj tako i Bosni i Hercegovini.
Nakon Zagreba skupina humanitaraca svratila je kod ukrajinske grkokatoličke zajednice u zloglasnom Trnopolju kod Kozarca u sjeverozapadnoj Bosni. Ukrajinski župnik Mihail Stahnek informirao ih je o ratnim stradanjima nevinih ljudi u logorima Trnopolje, Omarska i Keraterm. Slušajući priče iz nedavne prošlosti čovjek jednostavno ne može shvatiti do koje mjere može ići mržnja, zloba i nemoral u određenom trenutku i s kolikim sadizmom i brutalnošću čovjek može uništavati drugog čovjeka samo zato što pripada nekom drugom narodu ili vjeri. Prema kazivanju župnika Stahneka, ukrajinska zajednica na ovom području sada broji svega oko 450 članova. Premda su živjeli na ovim prostorima preko stotinu godina, za vrijeme posljednjega rata većina Ukrajinaca napustila je Trnopolje i iselila se mahom u Kanadu. Gosti iz Njemačke, koji su pomagali ovu napaćenu ukrajinsku zajednicu, obećali su ponovnu pomoć u hrani i ostalim potrepštinama kako bi barem djelomično olakšali situaciju ovih ljudi koji su kao nacionalna manjina i te kako trpjeli u proteklom ratu na ovim prostorima.
Poslije potresnih i mučnih pričanja o stradavanju nevinih ljudi – nakon putovanja preko Kotor Varoši, Teslića, Doboja, Maglaja (posjet osnovnoj školi "Suad Brkić") i Žepča – kao pravo osvježenje došao je koncert marijanskih duhovnih pjesama u sarajevskoj katedrali, što ga je organizirala Matica hrvatska iz Sarajeva. Hrvati iz Rumunjske, Mađarske, Hrvatske, Kosova i BiH, u prekrasnim narodnim nošnjama, svojim zavičajnim napjevima ispunili su srce svakog posjetitelja. Isto se ponovilo i sutradan na zajedničkoj svetoj misi koju je predvodio kardinal Vinko Puljić. Poslije koncerta goste iz Njemačke primio je ravnatelj Caritasa vrhbosanske nadbiskupije don Stipo Knežević ugostivši ih u Caritasovoj kući ne samo izvrsnim specijalitetima nego i lijepim bosanskim pjesmama uz harmoniku. Kardinal Puljić, koji je nedavno bio gost u Lahru povodom desete obljetnice "Pomoći Bosni", budući da osobno dobro poznaje skupinu entuzijasta iz Njemačke, pozvao je na zajednički ručak i razmjenu mišljenja u prostorijama Ordinarijata u Sarajevu.
Iste večeri gosti iz Njemačke stižu u Vareš gdje je župni ured organizirao promociju nedavno objavljenje knjige autora Mije Vidovića pod nazivom "Djelatna ljubav". Pred velikim brojem Varešana okupljenih u staroj crkvi knjigu su predstavili književnik i kritičar Željko Ivanković i prof. dr. fra Stjepan Duvnjak.
Nekoliko sljedećih dana gosti su iskoristili za posjete obiteljima u Varešu, Duboštici, Magulici, Vijaci, Borovici, Javorniku itd. Posebno su se zanimali za radove na crkvi u Borovici i župnoj kući u Vijaci, čiju izgradnju zdušno pomažu. Kako bi se mogla nastaviti započeta izgradnja, pobrinula se ponovno "majka Terezija" (Theresia Pfänder, op.a.) sa svojim velikodušnim novčanim prilozima za obje ove građevine. U pučkoj kuhinji i u Udruzi "Majka Terezija" gosti su se uvjerili u nužnost postojanja takvih ustanova i potrebu potpomaganja njihova daljnjeg djelovanja.
Na programu skupine iz Offenburga i Lahra našao se i posjet župnome uredu u Vogošći i tamošnjemu župniku don Zvonki Martiću za kojeg ih veže dugogodišnje prijateljstvo, a i kako bi se informirali o početku gradnje župnog ureda i nove crkve u Vogošći. Prema riječima don Zvonke, lokalne vlasti još uvijek otežu s izdavanjem potrebnih dozvola bez kojih pak ne mogu početi nikakvi radovi. Budući da se kardinal Puljić osobno angažira na ovoj stvari te javno kritizira vlasti zbog neizdavanja dozvole za gradnju, postoji opravdana nada kako će se s radovima uskoro ipak započeti.
Nisu izostali ni posjeti samostanu sv. Ante na Bistriku, pučkoj kuhinji "Kruha sv. Ante", redakciji Svjetla riječi, kao ni mnogobrojnoj obitelji Rudaj u Sarajevu za koju se ova skupina skrbi i pomaže joj u preživljavanju.
Gosti iz Njemačke su jedan dan odvojili i za Srebrenicu. Preko Olova i Vlasenice stigli su u taj unesrećeni grad kako bi posjetili preostale Hrvate i s njima proslavili sv. misu u koncelebraciji pet fratara. Putovanje je organizirao ravnatelj "Kruha sv. Ante" iz Sarajeva fra Stipan Radić. Poslije mise s tamošnjim katolicima u kapelici na zidinama najstarijega franjevačkog samostana u Bosni, napaćenim ljudima podijeljena je pomoć u hrani i novcu. Nakon podjele pomoći i velike zahvalnosti koju su izrazili ljudi iz Srebrenice, gosti su se uputili prema Višegradu preko Han-Pijeska, Sokoca i Rogatice kako bi napokon vidjeli "na Drini ćupriju" i poznati divan na ćupriji, o kojima toliko znaju iz djela Ive Andrića. Poslije objeda u Višegradu, u restoranu na rijeci Drini, skupina se preko Goražda, Foče, Trnova i Sarajeva zadovoljna vratila u Vareš.
Naredni dan bio je rezerviran za posjet Franjevačkoj klasičnoj gimnaziji u Visokom i samostanu u Kraljevoj Sutjesci gdje je na zajednički objed pristigao i gvardijan ramskog samostana i nekadašnji vareški župnik fra Mato Topić. Pošto je bio dan smrti kraljice Katarine, skupina se zajedno s fra Matom preko Kopijara uputila na tvrđavu Bobovac. Na starome gradu toga dana na žalost nije bilo nikoga jer je kardinal odredio da se sljedećeg dana, 26. listopada, organizira posjet Bobovcu i na njemu slavi sveta misa. Po povratku u Vareš i sudjelovanju na redovitoj skupštini "Napretka", fra Mario, fra Stjepan i župnik fra Ivica već su sve pripremili za veliku feštu koja je uz harmoniku i različite specijalitete trajala do kasno u noć, ali ne samo zbog dobre pjesme nego i zbog žive i djelomično žučne rasprave.
Sa zahvalnošću gosti su se sljedećeg dana oprostili od Vareša i njegovih susretljivih i gostoprimljivih ljudi i uputili se preko Breze, Visokog, Zenice, Doboja i Modriče u župu Srednja Slatina kako bi posjetili nekadašnjeg župnika iz Jelašaka don Iliju Orkića, koji je premješten u novu župu kako bi pokušao obnoviti potpuno razorenu crkvu i župni stan i pomogao povratku župljana. Župa Srednja Slatina nalazi se u srpskom entitetu i brojila je do posljednjeg rata oko tisuću župljana koji su svi protjerani, a njihovi domovi okupirani. U župu se sada vratilo 17 ljudi, mahom starijih, koji misu slave pod vedrim nebom na ruševinama stare crkve, a oltar se nalazi u jednom kontejneru. Koliko perverzan može biti ljudski um i koliko mržnja može zaslijepiti pokazuje i činjenica da petsto metara dalje od porušene katoličke crkve, Srpska pravoslavna crkva blagoslivlja temelje svoje nove bogomolje. Koji je to Bog ili Krist koji će prebivati u novoj pravoslavnoj crkvi i tu biti slavljen, ako su ga ti isti ljudi petsto metara dalje protjerali i isprebijali na križu tako da su mu ostali samo dijelovi ruku?!
Prije dolaska u Zagreb skupina iz Offenburga i Lahra posjetila je još ukrajinsku zajednicu u Prnjavoru, gdje je s vjernicima slavljena sv. misa po istočnom obredu i uz prekrasno pjevanje na ukrajinskom jeziku u još ljepšoj nanovo sagrađenoj crkvi, koju su na početku rata 1992. razorili oni kojima je smetala jer je "izdajnička, grkokatolička".
Puni dojmova humanitarci su se vratili svojim domovima i svojim novim pothvatima s obećanjem: "Bosno, ovo nije naš zadnji dolazak u tvoje prekrasne predjele!"