BILJEŠKE O ZAVIČAJ (80)

O JOŠ NEKIM VAREŠKIM UGLEDNICIMA

Piše Željko Ivanković

 

    Već smo na ovom mjestu pisali o brojnim vareškim uglednicima, ali uvijek ima "još". Neka imena su u Varešu općepoznata, ali više o našem znanju o njihovim imenima gotovo da i nema podataka. Čak i najbliži srodnici ponekad ne znaju točnu godinu rođenja ili smrti nekih od njih. Ovdje vam predstavljamo još tri za Vareš značajna imena, tri kraće biografije vareških uglednika.

    Mijo Žuljić (rođen 1875. godine u Varešu – umro 5. siječnja 1956. u Sarajevu), nakon završetka osnovne škole u Varešu, gimnaziju je učio kod franjevaca u Kreševu, Rimu i Gorici kod Livna. Nakon toga je u Sarajevu završio učiteljsku školu i na Ilidži 1897. godine počinje njegova nastavnička karijera. Poslije će, nakon polaganja ispita za rad u višim stručnim školama i to iz jezikoslovno-povijesne struke raditi u građanskim školama u Bihaću, Travniku, Livnu. Karijeru je okončao 1932. godine kao profesor Učiteljske škole u Sarajevu. Karijera koja gotovo da i ne bi bila zamijećena da iza sebe nije ostavio niz radova trajnije vrijednosti. Često smo spominjali njegov rad Današnji vareški dijalekat, objavljen u "Školskom vjesniku" 1908. godine. Tamo je, međutim, još 1906. godine objavio tekst Crtice o bogumilima, napose u Bosni i Hercegovini. U "Sarajevskom listu" 1908. godine tiskao je nekoliko priloga o narodnim vjerovanjima i narodnim umotvorinama. Ipak, njegovo životno djelo je u činjenici da je punih petnaest godina, a prema uputstvima A. Radića, radio na istraživanju i prikupljanju građe o narodnom životu i običajima vareškoga kraja, a cijeli je rukopis s više od 2.000 stranica pohranjen u JAZU u Zagrebu. Neke je od tih radova tijekom godina Mijo Žuljić objavio, ponajprije u "Zborniku za narodni život i običaje": Igre na sijelu (Vareš u Bosni) (1905.), Narodna medicina u Varešu (1906.), Podrugačice o Borovičanima (1906.), Uskrsna jaja (1908.). U uglednom Glasniku zemaljskog muzeja objavio je 1933. godine rad: Majdan (starinska rudarska kovačnica). Mnogi koji su se bavili Varešom konzultirali su njegove tekstove kao nezaobilazne. Na žalost, međutim, da se njegovom ostavštinom već pola stoljeća nitko ne bavi, mada je na nju u povodu njegove smrti ukazao ugledni Milenko S. Filipović, autor za Vareš značajnih radova, prije svega knjige "Visočka nahija", a potom i obimnijeg rada o Borovici.

    Petar Pejčinović (Vareš, 5. svibnja 1903. – Sarajevo, 20. listopada 1992.), nakon završetka osnovne škole u Varešu, klasičnu gimnaziju završio je kod franjevaca u Visokom, gdje je maturirao 1924. godine. Bogosloviju je studirao četiri godine u Londonu, a potom studira u Zagrebu, da bi u Beogradu diplomirao jugoslavensku književnost i latinski jezik s teorijom književnosti. Godinama potom radi kao profesor u Visokom, Kragujevcu, Beogradu i Sarajevu. U partizane odlazi 1944., a poslije rata sve do 1951. radi u sarajevskim srednjim školama. Od 1951. do umirovljenja 1974. radio je na Filozofskom fakultetu u Sarajevu, gdje je prošao put od predavača, docenta do izvanrednog profesora. Autor je izvanrednih udžbenika latinskoga jezika: Initia Latina iz 1955. i 1957., te Vox Latina iz 1956. i 1957. godine (izdanja u Sarajevu). Godine 1962. izlazi njegov prijevod Liber Facetiarum-a talijanskog pisca Poggia Bracciolinija, a onda idu drugi njegovi prijevodi: Istorija Arapa Philipa Hittija (1967., 1973., i 1988.), O krajnostima dobra i zla Marka Tulija Cicerona (1975.), Teofrastovi Karakteri (1975.), Kvintilijanovo Obrazovanje govornika (1976. i 1985.). I ovi su prijevodi (s latinskoga i engleskog) objelodanjeni u Sarajevu. Osim objavljenih knjiga, objavio je i niz pojedinačnih radova i prijevoda. A mi ovdje želimo istaknuti još i njegove prijevode iz hrvatskoga i bosanskog latiniteta. Gotovo jednako važan je, mada to obično ode u zaborav, njegov pedagoški i stručni rad na profiliranju latinskih studija i romanistike na Filozofskom fakultetu u Sarajevu.

    Antonija Konaj je, premda rođena u Kraljevoj Sutjesci 1934. godine, u jednom značajnom dijelu i Varešanka. Vezana je za Vareš. Naime, provela je mladost u Varešu i dobar dio školovanja, što uvijek ističe kao dio svoje životne i umjetničke biografije. Godine 1969. se trajno nastanjuje u Sarajevu. Već više od 25 godina je nazočna u likovnom životu BiH, i za to je vrijeme imala 34 samostalne izložbe, a sudjelovala je i na osamdesetak skupnih izložbi. I premda nije akademski i profesionalni slikar, veoma je prisutna u likovnom životu Bosne i Hercegovine i ondašnje Jugoslavije, a za svoj je slikarski rad dobivala nagrade i priznanja. Bilježimo i da je u travnju 1989., u prigodi obilježavanja Dana oslobođenja grada, izlagala u Varešu slike s vareškim motivima, što je, uz djetinjstvo i školovanje, trajno veže za Vareš. U bibliografiji od preko stotinu članaka koji govore (i) o njezinu slikarstvu naći ćemo i vareški list "Kolektiv", te vareške autore/novinare koji su o njoj pisali između 1979. i 1999. godine: Krešu Romića, Milu Dodik, Željka Ivankovića, Ankicu Kostić i Vladimira Alaupovića.