|
Priredila: Desanka FRANJKOVIĆ |
Uloge: ALEN (Alen Barkić, II. razred) ŽELIMIR (Želimir Gogić, II. razred) ARIJANA (Arijana Vijačkić, IV. razred) TANJA (Tanja Gogić, III. razred) BORJANA (Borjana Jozeljić, II. razred) |
ALEN: Na putu Vareš – Olovo, sedamnaest kilometara od Vareša, pod obroncima prelijepe planinske ljepotice, zagrljeno visokim borovima i jelama, nalazi se moje selo. ŽELIMIR: Ovdje na brdu nekoliko kuća. Tamo na brdu, opet, nekoliko kuća... Tako rasute po brdima, usnule, tihe, proživljavaju svoju prošlost i sadašnjost. ARIJANA: Puši se iz dimnjaka. Vidi se da se život vraća u moje selo. A ono sniva uz žubor rječice Oćevice, zvuk čekićâ iz naših kovačnica, u mirisu borove šume, trave i planinskog bilja. ŽELIMIR: U vrbacima tisuće orkestara veselih zrikavaca koji uspavljuju moje selo. TANJA: Ima jedna tiha i lijepa rijeka koja je na Buku svezala pletenice, a malo niže rasplela kosu, pa ti se čini da je okolo sve neki začarani svijet. ARIJANA: Na toj rječici, podno sela a pod obrazima ponosnih Oćevaca, krije se jedan osmijeh, krije se život, krije se mladost, krije se ponos i prkos. TANJA: Tu gdje se sa žuborom ove tajanstvene rječice sjedinio zvuk teškog čekića vrijednih, ponosnih i neumornih oćevskih kovača, baš tu, u gustom vrbaku kojim vijuga rječica Oćevica, umorne i žuljevite ruke kuju bolje i sretnije sutra. ARIJANA: I baš tu, u tom selu, rođen je čovjek čije ime nosi naša škola i čijim se imenom mi ponosimo. I to je jedan od razloga što ne damo da utihne čekić naših kovača. BORJANA:
“I zato, vrati se životu, selo moje drago.
Nitko ti neće ukrasti pjesmu, žubor rijeke
i svu tvoju ljepotu.
Ti si još uvijek vjerno borovima svojim,
pašnjacima i kruhu.
Tvoju tišinu, tvoje starine
čuvat će šume, i jablani, i ptice.
Vrati se, selo moje, podno planine Zvijezde,
u šume, u voćnjake,
u jeseni što pjevaju i zriju.
Neka ti nitko ne ukrade dušu!
Neka te nitko ne otme životu!
Ne daj da nitko ukrade ljepotu očiju mojih.”