Nas list "Bobovac" u proteklih pedeset brojeva pisao je razne proglase, upute, kritike, upozorenja i komentare. Kako vidimo povijest nas nije naucila pameti da bismo sada bolje zivjeli i pametnije razmisljali za buducnost. Mozda i ovi recepti pravljeni na pouci iz proslosti mogu dati nekakva rjesenja za buducnost!?
Narod kaze kako su prije u dobra stara vremena glavni u selu ili mjestu bili: parok, ucitelj, sumar i ponekad policajac. Kakva su sada dosla vremena, pa se sve okrenulo naglavacke?
Vrijedila je uzrecica da si rucao k'o parok. Znalo se koja je obitelj bila mocna da bi mogla primiti paroka na rucak. Svi su znali sto je to parokova peka, sto ide u bisage parokova zekana, koji priglavci idu paroku, sto treba ponijeti paroku kada se podje na vjencanje i puno takvih lijepih starih obicaja. Danas nicega toga vise nema. Ali ima ovo: ako nemas sporeta, ides paroku; ako ti treba ormar, krevet, madrac, pelena za bebu ili stare, hrana ili vocka ili tanjur corbe, ides paroku; ako su te svi tvoji ostavili, javi se paroku neka ti pomogne... A kada te netko naljuti pa ne smijes opsovati ni "svoga" ni "tudjega" predsjednika, onda nadjes najbolji odusak kada onako socno po bosanski opsujes paroka. Zakljucak bi bio da bismo mozda svi trebali ici u paroke i tada ne bismo imali kome sto dijeliti, jer bismo svi imali svega pa bili bogati i imucni!?
Ucitelj je nekada uz paroka bio najpismeniji i mogao ti je dobro nauciti djecu ili ih poslati u dobre skole. S uciteljem si mogao pricati o svemu i nauciti mnogo toga poucnoga. Samo su se vidjeniji mogli druziti s uciteljem, a pola sela bi se u pravilu zaljubljivalo u mladu, tek prispjelu uciteljicu. Ucitelju se nosilo svega, od koke do masla i sira, a uciteljice se postivalo i voljelo. Sada vise nije tako: djeca ne vole skolu pa tako ni ucitelje niti ih dovoljno postuju, a roditelji se trude sto vise okriviti ucitelja za (ne)uspjeh svoga djeteta. Istina je i to da su neki ucili kako se obradjuje metal, drvo ili platno, a sada obradjuju djecu. Istina je da ima ucitelja koji su sebi privatizirali misljenje i razum, pa daju recepte kako treba govoriti, sto se smije a sto ne smije uciti, koji je jedini pravi jezik, kakva smije biti povijest. Neki ucitelji opet zele praviti neke nove pionire novokomponiranih "titica". Mozda bi pravo rjesenje za buducnost bilo ovo: dokinuti skole, otjerati uciteljice, a roditeljima narediti da radjaju pametnu djecu kojima ne trebaju ni skole ni ucitelji.
Kako je nekada dobro bilo biti sumar! Sumar je obilazio sumu, a najcesce oko onih kuca gdje ga je cekala pecena koka i zagrijana udovica. Prijasnji sumari su znali lijepo sa svima i svima je bilo dobro, i njemu i narodu. Danasnji nasi sumari prvo gledaju jesi li obrezan, pa tek onda jesi li odrezao kakvo stablo u sumi. Mozda bi bilo rjesenje za buducnost da sumari umjesto cekicanja panjeva u sumi buletaju ljude negdje izmedju pasa i koljena, pa da ne moraju ici u sumu da bi procijenili stetu i odredili globu. Dovoljno bi bilo samo skinuti dio odjece i sa buletanog mjesta na covjeku procitati je li zaista kriv ili ce biti nevino optuzen.
Nekada ti je policija bila "bog i batina". Kasnije su policajci postali samo batina koja ne smije ni vjerovati ni spominjati Boga. Sada su policajci postali bogobojazni i ne smiju koristiti batinu. Zato Hrvati prije nisu nikako htjeli biti policajci, a sada bi svi htjeli u policiju. Mozda bismo mogli traziti rjesenje za buducnost da sto vise naroda posaljemo u policiju i dadnemo im umjesto palice krunice i tespihe, a obucemo ih u nove policijske jakne. Onda bi narod bio pobozan, obucen i pametan k'o policija.
U dobra stara vremena u opcini su radili samo vidjeniji cinovnici i djelatnici koje su svi postivali i pomalo ih se bojali. Gradonacelnik je vazio za osobu koja istinski voli svoj grad, zauzima se za zivot u gradu i bori se za dobro naroda. Danasnja nasa opcina je kao buvljak: u opcini ima vise radnika nego radnih stolova i stolica, svatko ponesto mulja ispod tezge, gledas samo na svoju tezgu a okolo razbacujes smece, gledas da drugoga oderu porezima a ti da se izvuces, kada dodju strani gosti prodajes im lijepu robu sa izloga a domacima podvalis trulo i sasuseno. Gradonacelnik gleda dok sva poduzeca propadnu, pa se onda pocne pitati kako spasavati propale direktore. Mozda bi najbolje rjesenje bilo ovo: svi nezaposleni trebaju se zaposliti u opcini bez obzira na kvalifikacije, a nikoga se ne smije otpustiti.
U dobra stara vremena politicari su bili ljudi sto su pratili tisak i medije te bili ozbiljni i odlucni bez obzira na sklonost i ljubav naroda. Politicari su bili oni koji su se zanimali za "polis"- grad ili drzavu. Danas ti svatko moze biti politicar: uclanis se u stranku, nije te briga za opce dobro, na svim sastancima i skupovima lijepo pricas da se svi dive tvojoj mudrosti i pameti. Danas ti politicari rijese svoj status dobrom placom i stambenim rjesenjem, pa onda pricaju u ime naroda o kojem pak nista ne znaju. Danas bi svi htjeli biti politicari jer svi znaju sve i svaki covjek ima pravo biti politicki komentator i najpametniji politicar. Mozda bi najbolje rjesenje bilo u ovom da sve ljude posaljemo u politicare?!
U dobra stara vremena trgovci su bili ljudi koji su obilazili trgove i tamo kupovali i prodavali. Znalo se tko je obucen za trgovca i tko moze postati trgovac. U Varesu su se znale stare trgovacke obitelji, a drugi nisu mogli tek tako biti trgovci. Danas su svi po trgovima i trznicama. Svi otvaraju trgovine pa jedni od drugih kupuju i drugima prodaju. Obicni ljudi na trznici prodaju novu robu, polovnu robu, ukradenu robu, humanitarnu robu i sve drugo sto su stekli onako bez ikakve muke. Mozda bi rjesenje za nas sve bilo u ovome: ako se moze prodaji sve sto imas i onda kada to pojeftini opet svoje kupis po nizim cijenama, pa tako imas i jare i pare.
Varesani se sjecaju svojih lijecnika iz dobrih starih vremena, a posebno onih koji su ostali jos iz njemacke vojske ili nekih imena kojih ovdje vise nema. Sada ti narod kaze: ako ti pocnu dolaziti kuci ovi lijecnici, bolnicari i parok, znaj da od tebe nema nista. Mozda je dobro rjesenje za vareski puk da svi lijecnici nose ime dr. Dinar pa ce vareski Dom zdravlja ekonomski opstati, a doktori ce biti najbolji u dijagnostici kada konstatiraju da je pacijent - mrtav.
Poznato je koliko su Varesani u dobra stara vremena otkidali od svojih usta da bi mogli odvojiti za vecernju haljinu i odijelo, neku knjigu, tisak, kulturno drustvo, limenu glazbu ili dobru predstavu. Danas bi mnogi za nesto malo kruha ili honorara prodali sve ovo. Mozda bi rjesenje ovih sasdasnjih materijalnih problema bilo u ovome: prodaj jos ovo malo duse da bi prezivio, pa makar se pretvorio u konzervu, humanitarni paket, topli obrok, sporet ili neki drugi potrosni artikal.
Narod je uvijek imao dovoljno mudrosti samo je treba otkriti i upotrijebiti. Jos mi mozemo pronaci pametnih recepata za buducnost ovdje u svom narodu.