UVODNIK

IZMEDJU DVA BROJA

   Bjelosvjetska javnost s velikom pozornoscu prati diplomatsku borbu za uspostavu mira na Kosovu. U francuskom dvorcu Rambouillet na sceni je vec isprobani recept "politicke pedagogije" kojeg propisuju velike sile. Ono sto je prethodno nametnuto u nasoj drzavi, sada i u slucaju Kosova ima izgleda za uspjeh, tim vise sto je ocita spremnost SAD-a da diplomaciju podupre vojnim potencijalima. Stoga sve vidljiviji obrat ne bi smio cuditi; do prije kratkog vremena Milosevicev je rezim pitanje Kosova isticao kao unutarnju stvar Srbije, a danas pregovara s Albancima(!) i ocitu spremnost na ustupke nastoji prikazati kao vlastitu pobjedu u "kontinuiranoj mirotvornoj politici". Unatoc tome, na Kosovu ce vjerojatno biti jos dosta tragicnih ekscesa buduci da zamisljena terapija zahtijeva mnogo vremena i strpljenja. Takav se zakljucak namece vec zbog naseg itekako zaokruzenog iskustva. Proteklo je, naime, dvostruko vise vremena no sto je predvidjeno daytonskim sporazumom, a bjelodano je da bi u nasem podneblju mir imao ogranicen rok trajanja ukoliko splasne vojni i politicki pritisak vanjskih sila. Pa ipak, i pored stalnog pritiska na ovdasnje politicke cimbenike, jos nije realiziran niti jedan dodatak mirovnog sporazuma, a vrijeme neumoljivo tece. Kod takvog stanja sve vise se namece pitanje vjerodostojnosti najodgovornijih aktera unutar medjunarodne zajednice, a odgovornost domacih politicara prelazi u drugi plan. Treba naravno znati da sve cesce potenciranje uocenog problema znaci i novu opasnost po mir u BiH. Zbog zakasnjela uvida u realno stanje stvari, medjunarodna je zajednica primorana disciplinirati identificirane(?) krivce sankcijama, diplomatskim presijama i humanitarnom pomoci(!). Ostaje da se vidi hoce li izglasavanje nove drzavne himne znaciti eventualni zaokret kad je o destrukcijama rijec. Barem sto se tice unutarnjih struktura.

   Dosta toga naprijed spomenutog da se sagledati i na primjeru Varesa. Povratak Hrvata, koji su se, usput receno, vratili bez icijega prethodnog zelenog svjetla, druga strana koristi u vidu brojke u tvrdoglavom pokusaju argumentiranja svog navodnog liberalizma i demokraticnosti. Neprijeporno je da se povratak i opstanak Hrvata ovdje dogadja mimo utjecaja vodece bosnjacke stranke, ali je cinjenica i to da se u Varesu medju Hrvate uvukla izvjesna doza dezorijentacije, ponajprije zbog predugog iscekivanja pravde i pravicnosti. S druge pak strane, tim istim ljudima medjunarodna zajednica garantira sigurnost (samo fizicku), ali ona nije dovoljna ukoliko se ne nazire izvjesnost sutrasnjice. Bolju buducnost valja stvarati u teskim okolnostima i uz vec spomenuti izostanak politicke volje s visih razina. Na srecu, ne radi se o tome da se fakticko stanje ne moze i nece promijeniti. Uostalom, sve ovo vrijeme nasa je borba zahtijevala razotkrivanje onih koji stoje na putu kojim zelimo ici. Njihova javna identifikacija ipak je dosla iz neocekivanog pravca - od njih samih. Mozda se zaista radi o praskozorju bolje sutrasnjice. Samo neka strpljenja i volje ne izostane. A pedeset nasih brojeva ide tome u prilog. Usavsi u petu godinu neprekidna izlazenja, danas smo znatno blize cilju kojem tezimo i vremenu u kojem cemo na pravi nacin raspolagati svojim znanjem, radom, vjestinama, imovinom, kapitalom i uvjerenjima.

MI SLAVIMO

PEDESET NAM JE BROJEVA TEK...

   Nije se umorila ruka koja pise. Nije obnevidjelo oko koje gleda. Nije oglusilo uho koje slusa. Srce nije prestalo kucati niti dusa radovati se.

   Stranica za stranicom, rijec do rijeci, svjetlost nebeska u redove zvijezda repatica pada, iz redova se jeka dalje od glasa cuje i Istina od slike dalje vidi.

   Svijetu smo pokucali na vrata i vrata su se otvorila. Vec nas znaju nadaleko. Prepoznaju nas i traze. Culi smo poziv i odazvali se.

   Nizu se dani i brojevi. Teku Stavnja i povijest. Sa stranica nasih dobar glas se cuje. Pjesma i vijest. Savjet i pouka. Proslost za buducnost poruku salje. Sve je vise suradnika. Sve kako zivot tece, sve je upisano. Ono sto dan javi i tama skriva.

   Pedeset brojeva u ovo je doba pedeset godina i pedeset sekundi istodobno. Dok dlanom o dlan. Bi sto bi. Ozivjese i selo i grad otkako se prvi put oglasismo. Zasad Dobro vodi u borbi protiv zla.

   S lica Sveti Otac blagosivlja. Sa stranica nasih bojovnici pali sanjaju svoj nedosanjani san. Od korice do korice cudan splet. Svijet ciju ce tajnu novi narastaji odgonetati. Za njih je od zaborava otrgnuto to sto je uhvaceno. I govorit cemo kao sto su nama Lasvanin, Divkovic, Lastric, Jukic. Jer, Gospod, u koga je bila, nama je dao Rijec.