Za ljude ovog naseg posavskog i srednjobosanskog podneblja, Bozic bez snijega nije nam "pravi" Bozic i osjecamo u dubini svoga bica da nesto bitno nedostaje ljepoti i ugodaju tako dragog nam blagdana. Pa ipak, poneki put, moramo se pomiriti s nedostatkom snijeznog ugodaja. Ali, ni zamisliti ne mozemo Bozic bez bora ili jelke, tog zimzelenog znaka koji je mnogo, mnogo vise od bozicnog ukrasa. Zato ih ukrasavamo i stavljamo na svecano mjesto toplog obiteljskog kutka, na raskrizja u nasim selima, na trgove nasih gradova: da svima znakom budu, da porukom budu da je zivot jaci od smrti, da svjetlo ce nadvladati tamu.
Stablo je uvijek znak. Zimzeleno stablo svjedoci o snazi zivota koji pobjeduje i onda kada vecina stabala poklekne pred krutoscu zime i gube svoje zelenilo. Zato je ono znak pobjede zivota koju nam najavljuje Isusovo rodenje u casu kada zima svakom zivotu unosi osjecaj smrti.
Stablo se svojim korijenom cvrsto drzi za zemlju, ali citavo je usmjereno prema gore, prema visinama. Neprestano se propinje prema nebu sto oznacava i nasu ceznju za nebom. I ne samo to - ono je i znak duboke povezanosti neba i zemlje. Ono u slici oznacava Onoga koji je dosao da to dvoje poveze, da to dvoje pomiri - oznacava Isusa koji je dosao pomiriti nebo sa zemljom. Zapravo, veliki Bog u liku malenog djeteta jedinstveni je vez ljubavi, najdivniji govor neba: govor o tome kako je covjek pozvan da zivi bozanskim zivotom Njegove djece; govor kako se ljubav Bozja htjela nastaniti, ukorijeniti i na ovoj zemlji tako da bude i ona opecacena vjernoscu i na kraju vremena preobrazena u novu zemlju gdje pravednost prebiva.
Bor je nama znak i jos jednog drveta: u raju zemaljskom pored stabla spoznaje dobra i zla, sa kojeg je bilo zabranjeno Adamu i Evi jesti, bilo je jos i drvo zivota. Posto su Adam i Eva ipak jeli sa stabla spoznaje dobra i zla, Bog ih je istjerao iz raja zemaljskoga da ne bi posegnuli i za drugim stablom, stablom zivota i tako ovjekovjecili svoju gresnu sudbinu. Isus je to stablo zivota koje nam nudi obilate plodove radosti i dragocjenost zivota vjecnoga. Okiceni borovi su samo znak tog stabla zivota: hoce nam docarati ljepotu tih Bozjih obecanja i svojom znakovitoscu zele nas pribliziti viziji vjecnoga Bozica - vjecnog zajednistva s Bogom!
BOR - BOROVICA - BOROVICANI... sve me to nekako asocira u duhu ovog razmisljanja na logicnu etimolosku ukorijenjenost u ovoj znakovitosti. I borovi su u Borovici istina nijemi ali ipak zivi svjedoci neprekinute povijesti naseg stradanja i nestajanja, ali i uvijek zivi znakovi naseg nadanja i ponovnog opstajanja. Sva tragedija i rusevnost, mrtvilo sto zraci na svakom koraku, sablast pustosi sto ulijeva jezu, samo prividno govori da Borovica je mrtva. Istina, Borovicani su raseljeni sirom svijeta, nestali, ali borovi su ostali i opstali, jos uvijek zeleni i puni zivotnog nadanja da opet cemo se druziti - skupa zivjeti: i borovi i Borovicani!
Kao njihov svecenik i zupnik uvijek sam nepokolebljivo vjerovao da "dobrota Gospodnja nije nestala i da milosrde Njegovo nije presusilo". Nebrojeno puta sam se osvjedocio u istinitost ovoga i ustrajno i zdusno kusao vrsiti onaj imperativ Bozji: "Tjesite moj narod...!" Kao sto je i Isus kusao utjesiti Jaira kad mu je kci umrla govoreci: "...nije umrla, nego spava", tako sam uvijek iznova ulijevao vjeru i nadu u srca i duse Borovicana da Borovica nije mrtva - nego spava; da uskrsnut ce - ozivit ce Borovica u novom ruhu i novoj radosti, ostane li cvrsta nasa vjera i ozivi li opet dobrota u srcima ljudi?!
Bog je svratio svoj pogled na nas, Nebo nam se smilovalo i potaknulo srca tolikih dobrih ljudi koji nam svojom dobrotom omogucise da opet zive Borovicani u Borovici, da borovi i Borovicani zajedno pjevaju Bogu pjesmu novu, da Borovica nije mrtva, da opet se rodi zivot u Borovici. Raduj se stoga, Borovico, radujte se Borovicani, kad cujete glas - da se rodi "zivot- povratak" u blazeni ovaj cas. Javljam vam veliku radost: ove 1998. godine, nakon pet godina smrti, Borovica opet zivi! Cetiri obiteljske kuce su sagradene, cetiri obitelji su se nastanile. Ne zive samo borovi u Borovici, zive i borovi i Borovicani, zivi Borovica! Javljam vam jos vecu radost: i Bog ce zivjeti u Borovici; i Bog ce se ovoga Bozica roditi u Borovici - misom polnockom i nasom vjerom i molitvom Nebo ce doci u Borovicu. I Bog ce se nastaniti s nama i biti medu nama i Bog ce Borovicanin biti !!!
Dragi moj narode, dragi moji zupljani! Ma gdje bili, gdje god u ovom casu obitavali, privremeno obitavajte! Bog vas je ovdje rodio, u Borovici vas je zasadio i zeli da u njoj rastete i plodove donosite. U Borovici s vama zajedno zeli zivjeti, svojom vas ljubavlju hraniti, miloscu i dobrom obasipati i uvijek iznova ozivljavati! Ne jedite sa tudih "stabala" jer to su stabla spoznaje dobra i zla a plodovi su odvec gorki - to vam je dobro znano! I ovog Bozica odsutni ste samo tijelom: sve vase misli bit ce u Borovici, svi osjecaji i titraji vase duse zasigurno ce biti oroseni suzama na samu pomisao Bozica i Borovice... ali, ne bojte se, cuvajte tu ljubav srca svoga - doci ce dan kada ce se konacno i vase srce umiriti i naci opet svoj smiraj u Bogu svome i u vasoj Borovici. Dobri vas Bog pozivio, dobrima i vjernima sacuvao i sve vas vasem domu i rodnoj grudi opet vratio!
Bozicno drvce, bor ili jelku, koju i ovog Bozica budete kitili i u svoje domove i obitelji unosili, neka vas uvijek hrani i hrabri u vasem nadanju ali i poziva da smognete hrabrosti da opet zajedno s Bogom i za Boga u Borovici radimo i zivimo, da dovrsimo zadacu koju je nama povjerio. I od tebe i od mene ovisi hoce li Bog imati s kime u Borovici zivjeti, hoce li sutra i u buducnosti imati kome doci? Stoga nam uvijek iznova govori: "... Evo stojim na vratima i kucam: otvori li mi tko, uci cu k njemu i vecerati s njim; bit cu s njim!". Hoce li tebe kod kuce biti i hoces li mu otvoriti? Niti ja niti bilo tko drugi nece moci to umjesto tebe uciniti! Otvoris li mu vrata, zasigurno ces cuti one iste rijeci sto rece Zakeju: "Danas je ovoj kuci doslo spasenje!"
Dragi moji Borovicani, dragi vjernici, stovani citatelji. Ovim rijecima srca i duse, svojom pastirskom brigom i osjecajem, ovim prorockim navjestajem i pozivom zelim oziviti vasu vjeru, ucvrstiti vasu nadu, uspraviti vase ruke umorne i pridici koljena klecava, hrabreci vas na putu zivota: "Evo Boga vasega, dolazi - On sam hita da vas spasi... priblizilo se vase otkupljenje!". Neka bude mir u srcima vasim i spokoj u dusama. Na dobro vam dosao Bozic i sveto porodenje Isusovo. Obilje blagoslova i milosti, radosti i zivota, podario vam novorodeni Spasitelj u Novoj 1999. godini !!!
Vama koji svoje zivote oslanjate na utemeljenu nadu zelim da u vremenu Bozica i slijedecoj godini prepoznate Krista, jedinog sigurnog i nepromjenjivog voditelja vasega zivota.
U tom duhu svim zupljanima, raseljenima i dobrociniteljima, cestitam Bozic i zelim blagoslovljenu Novu godinu!
fra Jure Ascic, zupnik