"A posto oni otidose, gle, andeo se Gospodnji u snu javi Josipu: - Ustani, rece, uzmi dijete i majku njegovu te bjezi u Egipat i ostani ondje dok ti ne reknem jer ce Herod traziti dijete da ga pogubi. On ustane, uzme nocu dijete i majku njegovu te krene u Egipat. I osta ondje do Herodova skoncanja - da se ispuni sto Gospodin rece po proroku: Iz Egipta dozva Sina svoga.

   Vidjevsi da su ga mudraci izigrali, Herod se silno rasrdi i posla poubijati sve djecake u Betlehemu i po svoj okolici, od dvije godine nanize prema vremenu sto ga razazna od mudraca. Tada se ispuni sto je receno po proroku Jeremiji: U Rami se glas cuje, kuknjava i plac gorak: Rahela oplakuje sinove svoje i nece da se utjesi jer ih vise nema.

   Nakon Herodova skoncanja, gle, andeo se Gospodnji javi u snu Josipu u Egiptu: - Ustani, rece, uzmi dijete i majku njegovu te podi u zemlju izraelsku jer su umrli oni koji su djetetu o glavi radili. On ustane, uzme dijete i njegovu majku te ude u zemlju izraelsku." (Mt 2, 13-21).

   Betlehemska stalica je mjesto ucovjecenja Boga, ali i mjesto rascovjecenja covjeka. Religiozni osjecaji u bozicnom vremenu dovoljno se zasite pred betlehemskom stalicom u kojoj se redovito zatece vise romanticnosti u rodenju djeteta u spilji negoli grube stvarnosti u kojoj je covjek izgubio svoje mjesto. Zato covjekovo razmisljanje ostane tu uz Isusa kome se pjevaju umiljate uspavanke u bozicnom vremenu zaboravljajuci pritom krutu ljudsku stvarnost. Koliko god je snazna Bozja zamisao da sam postane covjekom u betlehemskoj staji isto toliko treba biti prisutna snazna misao u svakom Bozicu da je takvo rodenje covjeka u spilji proizvod covjekove neljudskosti. Covjek je izgubio osjecaj za covjeka i zato mu se dogodilo da je u tom necovjecnom zanosu izbacio Novoga Covjeka iz covjekova svijeta i stavio ga u svijet staje. Tom bezosjecajnom covjeku nije bilo dovoljno sto je zatvorio vrata svoje kuce pred novim covjekom koji se rada vec ga je otjerao i iz te pecine u daleku zemlju - Egipat.

   Bijeg ili progonstvo u Egipat u danasnjem covjeku iz Bosne moze proizvesti pitanje: je li Isus pobjegao u Egipat ili protjeran iz Izraela? Je li Isus bio izbjeglica ili prognanik? Ali, to je posve nevazno u citavoj ovoj prici. Najvaznije je da je on morao bjezati pred covjekom ili jos bolje receno - pred necovjekom.

   Bijeg u Egipat i povratak iz Egipta jesu stvarnosti koje se ponavljaju. "Nakon Herodova skoncanja, gle, andeo se Gospodnji javi u snu Josipu u Egiptu: - Ustani, rece, uzmi dijete i njegovu majku te podi u zemlju izraelsku jer su umrli oni koji su djetetu o glavi radili" (Mt 2, 19-20). Jesu li doista umrli oni koji rade o glavi djeteta ovdje u ovoj Bosni? Jesu li umrli oni koji rade o glavi covjeka ovdje u nasem Varesu? Ima li mjesta za covjeka u nasoj stavrnosti?

   Odgovor na ova pitanja je vec poodavno jasan za sve nas u ovoj Bosni i u ovom vareskom podneblju: nisu umrli oni koji rade o glavi covjeku. Ali, oni su odavno umrli za vjecnost, oni su mrtvi ljudi, u njima je mrtvo ljudstvo. Svi oni koji ne dopustaju povratak djeteta, covjeka, ljudi i naroda sinovi su tame osudeni na propast. Ziveci u ovom svijetu sile i nasilja, zla i mraka, gladni smo covjeka, djeteta s bozanskim vrednotama. Bozic nam porucuje: mrznja se moze otjerati samo ljubavlju; zlo se moze nadvladati samo dobrom; mrak se moze otjerati samo svjetlom.

   Zato, dok se pitamo jesu li umrli oni koji rade o glavi covjeka, pocnimo traziti odgovor u samima sebi. Bozic je poziv nama na otvorenost prema svima onima koji u nama traze covjeka. U ovom vremenu povratka i trazenja mjesta za novoga covjeka Bozic nas poziva da ne tjeramo jedni druge u staje ovoga vremena, u pecine, da ne otjeramo covjeka iz svoje sredine, da ne otjeramo covjeka iz sebe, da ne ubijemo covjeka u sebi. Jer Bog se i ovoga Bozica zeli roditi tamo gdje ima covjeka, tamo gdje ima ljudi.

   U tom smislu svima vama, zupljanima zupe Vares, koji i ovoga Bozica zelite cuti glas rodnog vam zavicaja u kojem zivite, gdje ste se vec vratili, kamo se vracate ili o povratku razmisljate: neka se u nama nade dovoljno mjesta za Novoga Covjeka i neka medu nama bude dovoljno mjesta za ljude!

  Cestit vam Bozic i blagoslovljena Nova godina!

Vasi svecenici: fra Mato Topic i fra Mile Kovacevic