Uzimajuci u obzir sve ono sto se u godini na izmaku dogodilo u Bosni i Hercegovini i njezinu okruzenju, svakom politickom analiticaru predstavlja teskocu saciniti rezime i izvesti nekakav logican zakljucak. Isti je slucaj, jasno, i sa rasclambom naseg urednistva koje iznosimo u ovom uvodniku. No, jedna je ocjena ipak nedvojbena, a ona bi se mogla sazeti u slijedecem: u BiH i dalje traje "nedovrseni mir" i on je kao takav zasad poprilicno neupitan. Pritom niposto ne treba izgubiti iz vida cinjenicu da je rizik pri obuzdavanju iskri na dva balkanska epicentra mogucih sukoba (BiH i Kosovo) i dalje iznimno visok. Obnovljeni bi sukobi za posljedicu neminovno imali nova etnicka ciscenja, sto bi zahtijevalo opseznu intervenciju zapadnih sila, ali uz opetovanu skepsu glede njezine djelotvornosti. Jos uvijek je naime diskutabilno koje to vrijednosti na ovim trusnim podrucjima drzave s obje strane Atlantika uistinu zele i mogu obraniti. Bosna i Kosovo ce i nadalje predstavljati bitne interesne sfere velikih sila s tim sto su, medu ostalim i zbog demografskog sastava pucanstva u ovom dijelu Balkana, njihovi interesi cesto suprotstavljeni. Stoga bi se eventualno mogla ocekivati i nova provjera odnosa izmedu Europe i SAD-a s jedne i islamskog svijeta s druge strane. S obzirom na brojna iskustva koja ukazuju na to da zapadna diplomacija nikada nije do kraja polozila ispit, sada je mnogo jasnije izrazen stav da, u slucaju pogorsanja trenutnog stanja, clanice NATO-a svoju politicku volju demonstriraju uporabom vojne sile. A vanjski jamci koji silom namecu mir, po logici stvari, na ovim podrucjima moraju ostati onoliko dugo koliko ce mir biti ugrozen. Ili u prijevodu - tko zna koliko.
Kako komentirati situaciju u Varesu nakon uspostave tijela vlasti? Prije svega, cini nam se nuznim razdvojiti dva pojma: uspostava i funkcioniranje, tim vise sto su ti pojmovi u proteklom periodu bili u stalnoj koliziji. Nepobitna je istina da je (ne)funkcioniranje vlasti posljedica kronicne opstrukcije koja dolazi sa bosnjacke strane i nepotrebnog politiziranja svih onih pitanja koja se, u krajnjem, ticu obicnog covjeka. Takva politikantska retorika nikako ne korespondira s nasom stvarnoscu, te se jako malo toga znacajnije promijenilo. Zanemarljivi pozitivni pomaci kao izuzeci samo potvrduju opce pravilo. Zato niti mozemo niti smijemo biti zadovoljni. Vecina Hrvata je jos bez posla, bez stana i svega onoga sto zivot znaci. Instrumentaliziran je cijeli niz metoda koje su u izravnoj funkciji zaprecavanja povratka Hrvata u Vares i dezorijentiranja onih koji su vec tu. Politicka borba za dostojanstven zivot vareskih Hrvata nastavit ce se i u narednoj godini. Trebamo ljude od akcije, ali njih vec imamo i mogli bismo im odati makar neki znak postovanja i priznanja. Istodobno trebamo i ljude od rijeci. Jer, rijec je uvijek odrazavala neciju pamet i nju (rijec) nista ne moze zamijeniti. Ovdje najizravnije prozivamo varesku hrvatsku inteligenciju, koje nije da nema, ali koja, bas kao i u proslom sustavu, i u ovom odsudnom vremenu po hrvatski puk u Varesu, pati od sindroma steriliteta! Dokle tako, inteligencijo, i zar ima mjesta komoditetu kakav neki od vas bez imalo stida iskazuju??? Ustavna prava Hrvata u Federaciji BiH, ili ako hocete u Varesu, ne smiju biti samo puko slovo na papiru, niti obveza institucija i nekolicine duznosnika koji ce se za njih pobrinuti. Ta prava ujedno znace i obvezu za svakog pojedinca, a osobito za inteligenciju! Vasim glavama i vasoj pameti, inteligencijo, mjesto nije u pijesku vec na vjetrometini politickih i inih zbivanja! Trenutni osobni status i privilegije koje idu uz titulu ionako nisu trajno rjesenje niti mogu biti duga vijeka. Nasa proslost - ona daleka, bliza i najbliza - i, poglavito, nasa sadasnjost moraju oblikovati zdrava i dosljedna stajalista u zivotu i radu. U kostac s nagomilanim problemima treba se uhvatiti odmah, jer vremena nema. Jedino tako, i uz odgovornu gradnju mira i povjerenja, U Varesu se nesto moze napraviti i za buducnost.