Stovana uciteljice!
Vi ste nam zadali za domacu zadacu napisati sastav na temu "Jesen u mom kraju". Ja Vam saljem zadacu ovako jer ce me zaboljeti glava kada se ova moja zadaca bude citala pa necu moci doci u skolu. Molim Vas ovo mi uvazite kao opravdanje i nemojte mi napisati neopravdan sat jer ja unaprijed znam kada cu biti bolestan.
Vas ucenik iz "magarece klupe"!
Ovaj pismeni sastav pisem u jesen u gradu u kojem ima vise stanova negoli stanovnika pa opet mnogi nemaju gdje boraviti; u gradu u kojem ima vise balvana negoli ljudi; u gradu u kojem ima vise automobila negoli radnih mjesta; u gradu u kojem se mnogi trude otjerati sve one koji nam zele pomoci; u gradu u kojem nakon preobilnih kisa mnogi prokisnjavaju.
Moj pokojni djed je cesto govorio: "Sinko! Kada vidis da su se pojavile lubenice i uciteljice, znaj da je dosla jesen!" Davno sam ugledao i lubenice i uciteljice. Ali, zabrinulo me sto je rasopodjela i lubenica i uciteljica bila tako cudna: po prvi puta smo dobili lubenice dzaba, a dobili smo i novih uciteljica koje su se rasporedjivale nekako "onako".
Lubenice s juga su bile nekakve bez okusa i slasti, nezrele i bljutave, bas onakve kakve smo mogli i ocekivati. A uciteljice nam serviraju skolske programe kao da smo mi blentavi i ne znamo sto se sve radi po nasim skolama i bukvarima.
Jesen se dobro primijeti najprije po liscu. U ovoj jeseni politickih izbora u domovini u Varesu se primjecuje i jedna neprirodna pojava da je naglo pocelo opadati zeleno lisce, a crveno lisce nekako sigurnije stoji iako je posivilo i pozutjelo.
Pocela je berba voca i povrca. I tu je cudna pojava razlicita od svih prijasnjih berbi. Ljudi odu u sred grada i naberu mnogo jabuka, paradajza, kupusa, mrkve, krumpira, luka i drugog voca i povrca. Cudna je pojava da ove godine voce raste na granama vocaka u gajbama, slozeno i sortirano. Krumpir se vadi u vrecama, a i kupus ne raste u glavicama nego u vrecama. Sve je nekako neobicno kao da se sve okrenulo naopacke. Tako oni koji su najmanje kopali i sadili ubrali su najvise plodova, vise od onih sto su radili i sadili. Cudno je sto je berba jabuka u Varesu tako bogata u godini koja se i ne moze pohvaliti po rodnosti. Nikada Varesani nisu ispekli toliko jabukovace rakije kao ove godine kada jabuke, kao sto rekoh, rastu i sazrijevaju u gajbama.
I ove ce godine biti veliko klanje u nasoj kuci. Kada drugi budu klali svinje tata ce zaklati tri velika zeca. Mi djeca smo se dogovorili da cemo u susjedstvu snimiti na kasetu skiku krmeta pa neka se ona cuje i u nasoj kuci za veliko jesensko klanje. Toga dana kupit cemo u mesnici i malo speka i praviti cvarke neka kuca malo zamirise i neka se u komsiluku osjeti da je "svinjokolj".
Drva se najbolje i najjeftinije mogu nabaviti na "buvljaku" preko Pilane, onako da se ne zna. Tata kaze da je najbolje i njemu i direktoru Sumarstva kada se drva kupe "na crno".
Ove jeseni ima puno kise. U ovim kisovitim danima treba ocekivati i mnoga seljakanja iz stanova u svoje neostecene kuce. A mi u Varesu dobro znamo da se najprije izlije Bukov potok i poplavi ceste i zgradu kada padaju velike kise i kada se prenose stvari iz stana u stan pa neke ispadnu u potok i tu ostanu do poplave.
Ove jeseni dobili smo i kozu. Tata je birao, birao i kada je izabrao i doveo kozu kuci mama je primijetila da je izabrao "haduma". Kazu da je tata prosao kao sto stalno prolazimo na izborima: redovito izaberemo "hadume i hadumice" od kojih nemamo velike koristi i koji uvijek skacu na koze, a od toga nema ni jarica ni ikakve fajde kozama. Takvo stanje vec nam predugo traje.
Mozda ce ipak poslije jos jedne ovakve kisovite jeseni i hladne teske zime zapoceti jedno novo rascvjetalo proljece?!