RADNI DAN
Tvrtko Gavran
Sama Stavnja probuđena
osvjetljeno nebo samo
rijeka komu teče
sunce sija komu
kad dan je radni
minula fešta je kad
a djelatnika nema
ni lijeni ni umorni
iako nisu oni
Gdje djelatnici sad su oni
što ovo napravili su sve
ni svirale
ni ravnatelja stroga
da probudi njih
Ne izlaze na ulice
umorni i ljuti
Što je život bilo
od tog svega
dan radni samo
ulicama pustim luta
oko kuća bez prozora
oko vrata bez vrtova
Dan radni dan radni
put svoj na posao traži
i umoran je već
već Stavnja usnula je
već se zvijezde pale
i pada dan radni
na postelju od tuge
i krevet od tame
a da ništa uradio nije
dan radni