Tradicionalne vjerske i etnicke netrpeljivosti na Kosovu prijete pravom eksplozijom, a drzave iz susjedstva tamosnje dogadjaje promatraju s prstom na obaracu. Velike sile pak nikako da se sloze da li se izravno ukljuciti ili ne. Racunajuci na oklijevanje SAD-a i medjunarodne zajednice, koje je izmedju ostaloga omogucilo petogodisnje orgijanje njegovih trupa u Hrvatskoj i Bosni, Milosevic ubrzano nastoji prosiriti podrucje srpskog nacionalizma uz odrzanje pravne fikcije Jugoslavije. Jasno je da srpski diktator nece i ne moze unistiti albansku vecinu na Kosovu, ali je vise nego sigurno da je na djelu provedba odavno smisljenog projekta etnickog ciscenja ove pokrajine. To sto snage NATO saveza ne zele preuzeti inicijativu na Kosovu vjerojatno ce im se ubrzo osvetiti (sto je praksa u slicnim slucajevima i dosad potvrdjivala) kad im se ispostavi povelik racun u americkoj valuti.
U BiH je ovo ljeto vruce cak i s politickog stajalista. Cini se kako je medjunarodna zajednica konacno uspjela uvjeriti vladajuce politicke strukture da od revizije Daytona nema nista. Najava eventualnih promjena inicirana je sa sve tri strane i svima je bila potrebna upravo zbog predstojecih "presudnih" rujanskih izbora, koji bi pak po nastojanjima medjunarodne zajednice trebali instalirati nove ljude s novim politickim stajalistima spram Daytonskog sporazuma i buducnosti BiH. Time bi ozivotvorenje svega vec zamisljenog trebalo energicnije zapoceti iznutra uz prestanak uporabe pritisaka izvana, kakvi su sada na sceni. Ove su teznje vec rezultirale dubokim raskolima, najprije u SDS-u a sada i u HDZ-u, ali se postavlja pitanje sto je sa SDA. Kako sada stvari stoje, Izetbegovic jos nema ozbiljnijeg protukandidata, pa ostaje da se vidi hoce li medjunareodna zajednica u vremenu preostalom do izbora ozbiljnije procesljati i njegovu politicku garnituru ili ce se zadovoljiti blagim ukorima i samo najavom sankcija. Ne smije se zaboraviti da je i sam Izetbegovic otvoreno priznao da nema namjeru provesti Sarajevsku deklaraciju.
Politicki je teren u BiH postao bogatiji za jos jednu stranku s hrvatskim nacionalnim predznakom, a njeni su vodje siroj javnosti veoma dobro poznati. Uzme li se u obzir jos u startu izrazena deklarativna potpora medjunarodne zajednice, kasnije poduprta i materijalnom, ova bi stranka sa svojim kandidatima usitinu mogla postati ozbiljna alternativa HDZ-u, htio to tko priznati ili ne. Pojedinacna misljenja kako se i ovdje radi tek o jeftinom politickom triku HDZ-a odavna su posve deplasirana, a Kresimir Zubak i njegove pristase dosli su do tocke s koje nema povratka, vec naprosto moraju ici naprijed. Ocito je da odluka o formiranju Nove hrvatske inicijative ima dugorocni smisao. U ovom je trenutku nuzna njezina energicnija akcija na terenu, a prema nekim pokazateljima realno se moze ocekivati da ona svoju bazu nece imati tek u jednom dijelu BiH.
Politicka stvarnost u Varesu odrazava stanje opce uspavanosti. Vise je to uslijed nedostatka inicijative kod onih koji obnasaju najodgovornije funkcije nego zbog ljetnih vrucina. Nevjerojatno je ali istinito da se i nakon svega u rjesavanju gorucih problema sireg karaktera. Hrvati pojavljuju kao ubogi pojedinci, a ne kao organizirana zajednica. Otuda i sada vrlo naglasena dezorijentacija medju obicnim pukom. S druge strane, za opcinsku vlast se ni danas ne moze reci da je stvarno uspostavljena i kao takva nije ni donijela ocekivane promjene. Izostaje iole ozbiljnija politicka akcija, premda imamo duznosnike koji je trebaju voditi. Dvadesetak obnovljenih kuca i komadic puta s pokrpanim rupama u asfaltu nedovoljni su da poprave osjecaj nelagode i neizvjesnosti. No, hocemo li i pred ove izbore izraziti nas znani kontradiktorni stav, hocemo li opet svi biti protiv a svi glasovati "za"?!