USKRSNE PISANICE
TVRTKO, dijak bosanski
USKRSNA ROSA
Stablo sa zabranjenim voćem
još u Edenu je
ovo ovdje trešnja bilo
jabuka kruška šljiva
za branje nam je dano
I bližnjemu svomu
košaru koju punu
ostaviti
Tek nakon toga
Uskrsnulomu se moliti
Uskrsu se nadati
Tek nakon toga
uskrsni blagoslov
kao rosa
u srca će pasti
RADOST
Tko nije osjetio strast onu
nakon što darovao je
i srce mu od sreće
zaigralo nije
što je radost prava
ne zna taj
KUKURIJEK
Pijetao kao on je
gizdelin i kicoš
i za zemlju
korijenom vezan nije
već u kandžama
svojim
cijelu kuglu
nebu vuče
KRILA
O da su ruke moje
krila dva
pa do zvonika
da se vinem
da na ledja izvrnem se
i na vjetru tako
s pogledom u Nebo
lebdim
kao jaje posvećeno
u siru mladomu
kao snijeg bijelom
i kao život dragom
VISIBABA
Kao da je
moja baba ona
što priče
pričala je
meni
tako mi se čini
ona sada živa
samo ne znam
komu priča
suncu li
mravu li
i iz trave li je
il jajeta prvog
našaranog onog
što napisa ga
i meni dade
draga
žena ta
LAĐA
Dolina suza ovo nije
ni od košare
što tečnost ne drži
dno
već ladja
sunčevim zrakama
u vječnost plovi
vjernih putnika
puna
Genezaretska
kao
JAGORČEVINA
Djevojčica je li
ona plava to
što šareno prvo jaje
o čelo bez bora
razbi meni
u vrijeme ono davno
sto
jagorčevina kao
žutilo se
u zelenoj posteljici
ko u srcu
sunce malo
spominjanje tek kao
svakog Uskrsa
zlati
KOŠARA
To zvijezde
pale su nebeske
u žiloplet
pruća
To svila nije
majka kojom
dno uresi
ni komad
neba plava
samo Ijubavi malo
da ljuska cijela
dječici dragoj
radost uskrsnu
s neba snese
Košaro draga
ispisanih jaja puna
srce majčino
očeva ruko topla
ti svjetlo
djetinjstva si
našeg
MAJSTORE NAŠARAJ MI JEDNO
Majstore našaraj mi jedno
nek procvate
što cvjetalo nije
grančica borova
jelova smrčeva
vječno zelen šimšir
što cvat ne vidjeh mu još
TO NJIMA NIJE DOSTA
Čovjek jedan
haljine je raskopčao svoje
i rekao
sve uzmite što vam treba
To njima nije bilo
dosta
pa su mu čavlima
proboli ruke
i rebra kopljem
sve dok je
On
molitvu šaptao
za njih
Na kraju konca
uskrsnuo je On
a ti pali su
i od prodavača
naranči tuđih
niže
I dan danji
to njima
nije dosta
GNIJEZDO
Ovo gnijezdo
nije svila lastavica
vitka ptica
plavih krila
Svila ga je
ona ptica
što na
pragu rodnom
i dan
i noć
čuči
teških krila
I tu ljeti zimi
plodna jaja nosi
O Uskrsu da
po njima
pjesmu pišu
POTKOVANO JAJE
Ono jaje potkovano
kovači
što potkivaše ga
stari
to čavle nisu
zakivali u srce
iskrvari da
već potkovom
su ga sretnom
od zla svakog
branili oni
CICA-MACA
Sada na drvetu onom
na komu
razapet je On
cica-maca
bijelo cvate
I u dom unose ga
što plakali su
oni
pa cvijet
na rane im pada
da zarastu
I unose ga u dom
što smijali su se
oni
pa cvijet na rane
i njima pada
Takvo je drvo
i cvijet
takav samo
na njemu cvate
SIN VJERNI
I izdahnuo je
tako kao
planine da su pale
Od bola ne
Od sreće
samo
što naum
Očev
ispuni se
tad
Sin vjemi
Duhom
nadahnut Svetim