IZMEDJU DVA BROJA

   Danas je, vise no ikad ranije, ocito kako Daytonski sporazum nije potpuno iskljucio niti jednu od opcija za BiH ni njezinu reintegraciju, ni eventualnu podjelu. On je u stvari svim stranama ostavio dovoljno prostora za manevar. Takvom uvjerenju u prilog ide i tesko uocljiva modifikacija dogovora iz Bonna, postignutog sredinom prosinca netom ispracene godine. A ovog je mjeseca u Bons i Hercegovinu po devetnaesti (!) put stigao Robert Gelbard, specijalni izaslanik Billa Clinitona, odlucan u namjeri da Predsjednistvo drzave napokon odrzi svoju sjednicu te da poprilicno mlohavu drzavnom instrumentariju "ubrizga" itekako potrebni serum. Kao prethodna postaja americkom je diplomatu neplanirano bila Crna Gora u kojoj, prema raspolozivim informacijama, slijedi burno razdoblje s ponovnim "dogadjanjem naroda" s nesto izmijenjenom rezijom ali s istim protagonistima kao i 1988/ 89. godine.

   Ovih cemo dana saznati hoce li se nove novcanice konacno pustiti u optjecaj, sto ce biti s registarskim oznakama vozila i hoce li biti dogovora oko izrade nove drzavne zastave. No, puno ce vaznij i biti odgovor na dvojbu moze li se BiH odrzati kao drzava, a koji ce uvelike ovisiti o nacinu rjesavanja spomenutih spornih pitanja. Za uspjesno funkcioniranje drzave, Daytonski sporazum pretpostavlja barem korektne odnose izmedu dva entiteta, upravo onakve kakvih nema ni na pomolu. Pretpostavlja i rad rotirajucega Predsjednistva koje se sastaje samo radi "protokolarnih" aktivnosti, ali zato predvidja sljakanje" Sredisnje banke. Daytonskije sporazum zacrtao i izbore ciji je epilog, pod premisom da drzava zivi, trebao proizvesti reintegrirajuce snage, ali do toga nije doslo, pa je otuda sasvim opravdana zabrinutost "realista" za buducnost drzave BiH.

   U Varesu je odavna zamjetno kaskanje u mjestu ili pak, u najboljem slucaju, kretanje puzevim korakom k izazovima buducnosti. Unatoc tomu, skori je rasplet evidentan i neizbjezan. Podsjecamo da su se i kod nas dogodili izbori i da imamo izabrane, u cijim bi rukama trebala biti sudbina opcine i svih njezinih zitelja. Ali, nema nikakvih konkretnih ucinaka koji su trebali uslijediti odmah po objavljivanju izbornih rezulteta. Nema ih ponajprije stoga stoje doslo do prebrojavanja glava po stranackom i nacionalnom kljucu, a da, i pored brojnih upozorenja, nisu primijenjeni noviji kodeksi politickog ponasanja i promisljanja. Nuzno je podcrtati da su oni koji bi trebali odlucivati o Varesu ipak izvan njega, u dobro poznatim centrima politicke moci. Pa ipak, izvjesno je da ce doci do primjene izbornih rezultata.

   Realni su izgledi, nazalost, da na toj listi Vares bude posljednji. A dugo smo u svemu bili prvi...