IZMEDJU DVA BROJA

   Svaki dosadasnji mirovni plan za BiH morao je rijesiti osnovnu dvojbu: kako pomiriti sukobljene interese triju nacionalnih zajednica i istodobno ocuvati suverenitet drzave? Jos od prvoga takvog projekta, svaki put je kao polazna osnova uziman etnicki moment i u okviru njega rezultati postignuti u ratnim razracunavanjima, bilo prije ili pak poslije silnih potpisanih primirja. Stoga je svaki, pa i Daytonski mirovni sporazum, ustvari odrzavao novu etapu etnicke podjele.


   Posljednja analiza stanja u Bosni i Hercegovini izbacena je ovih dana u Bonnu u reziji lidera najmocnijih zemalja svijeta, koji, na temelju vlastitih projektnih potencijala, nikako ne uspijevaju Bosnu pustiti "u pogon". Nije stoga cudno sto i nakon ove, pompezno najavljivane i brizljivo pripremane sjedaljke malo tko vjeruje u djelotvornu primjenu cesto spominjanih "drugih metoda" urazumijevanja nestasnih politickih duznosnika. Zakljucci konferencije pokazuju da su gotovo svi ranije utvrdjeni rokovi ponovno prolongirani, a identificiranje odgovornih za sveopce kasnjenje nije sluzbeno objavljeno. U Bonnu se jos jedanput pokazalo kako medjunarodna zajednica nerado prihvaca tezu po kojoj se svaka diplomacija koja nije poduprta silom svodi na puko gestikuliranje i pantonimu. Da je na sceni drukcija praksa nikako se ne bi moglo dogoditi da Krajisnik i "Jugoslaveni" prije vremena napuste konferencijsku dvoranu. Sve u svemu, BiH jos zadugo nece otici na margine europske i svjetske diplomacije, s tim sto ce eventualni pocetak raspleta na Kosovu imati neizostavne refleksije i na nasem tlu.

   Izbori za Narodnu skupstinu u drugom entitetu pokazali su koliko su bile lose procjene medjunarodne zajednice glede moguceg izdizanja entitetskih vlasti iznad same drzave BiH. No, nama je svakako najinteresantnija cinjenica da ni jedna hrvatska politicka stranka na izborima u Republici Srpskoj nije osigurala makar jednog svog predstavnika u skupstinskim klupama. Ovaj katastrofalni pokazatelj jos ce vise pridonijeti dezorijentaciji tamosnjih Hrvata, osobito Posavljaka.

   Istekli su gotovo svi rokovi za uspostavljanje opcinskih tijela vlasti sukladno rezultatima rujanskih izbora, a Vares i dalje ostaje nerazmrsiv gordijevski cvor. Sve ozbiljnije analize, te nepotpune ankete duznosnika u oba administrativna aranzmana vlasti i predsjednika politickih stranaka koje cine jos uvijek nepostojece Opcinsko vijece, pokazuju da su se u Varesu dogodili prilicno neocekivani izborni rezultati. Odnosi se to ponajprije na HDZ cije je ovakve izborne rezultate malo tko ocekivao. Ako se zna da ni najuza jezgra vareskog SDA (koja "sve zna"!) nije niti sanjala da ce se HDZ vise nego uspjesno pozicionirati, onda je jasno zbog cega je u partnerskoj stranci izostala razrada varijante postupanja sadasnjih vlastodrzaca u mirnom dijeljenju vlasti. Ovome jos dodajemo da su scenaristi ranijih pokusaja uspostave prijelaznog organa vlasti u Varesu, nazalost premda mozda i sasvim slucajno, dobili saveznike i u nekim duznosnicima sa strane, koji se sada zbog svojih ocitih pogresaka, krivih procjena i pristranog arbitriranja upucuju na godisnji odmor kako bi njihovu posrednicku ulogu preuzeli neki novi "turisti".

   Ukoliko se ispuni temeljno nacelo "skolske diplomacije" da izbori ne znace puko prebrojavanje mandata, nego i uspostavu i izgradnju novih demokratskih kodeksa ponasanja te uvazavanje samo argumentiranih i utemeIjenih stavova, onda bismo ubrzo mogli imati i pravu vlast. Trebamo vlast koja se ne ogleda niti je sadrzana u jednom covjeku, nego u svima koji su izabrani da odlucuju pregovaranjem i dogovaranjem, jer je to nasa sudbina i od nje se ne moze pobjeci. Svaki bi Varesanin, a poglavito politicki duznosnik, prednje morao imati na umu. Dakle, pored dobre volje i politicke osmisljenosti, nuzno je izraziti i duhovnu snagu koju se cesto ne zeli primiti unutar vlastite praznine. Posljednji rok za uspostavu Opcinskog vijeca u Varesu istice zajedno s posljednjim danom ove godine. Ukoliko i institucije medjunarodne zajednice korigiraju svoj grubi koncept nadglasavanja i osnaze princip dogovaranja, vec ce time biti utrt put ka kompromisu. Dok ovo pisemo ima indicija da je vec tako, a i to nesto obecava. A bilo je i vrijeme...