Ne pominji mu ime
i onaj zlobni dan
Sad jasno vidim grad
i jad
i lik
i krik
Ne pominji mu ime
dok san mu daruju kao spas
kad cvujem glas neciji
i plac djeciji
Neka zauvijek ostane tajna
kome je zora svanula
koga je smreka voljela
kome je grane savila
Ne pominji mu ime
dok luta sama s cvijetom u ruci
s tugom u dusi
i zeljom
da ga
umjesto na groblje
baci u more