Najnovija scenografija na politickoj pozornici jos je jedan argument u prilog tezi po kojoj zakasnjeli procesi demokratizacije moraju rezultirati burnim i nekontroliranim dogadjajima. To se posebice odnosi na Albaniju. Tamosnja zbivanja u kojima se demokratska sredstva uglavnom iskljucuju a koristi se oruzje, nisu briga samo stanovnika te nerazvijene zemlje, nego i ukupne svjetske javnosti. Stoga nimalo ne cudi sto su oci i usi svih politickih analiticara, pa i onih tromih europskih, uprte bas tamo, ali sve vise i na "blisko" Kosovo.
Ne izvrsiti dogovoreno akutna je boljka "domacih" politicara. I uoci povijesnog posjeta Svetoga Oca s takvim se trendom na bh. politickom prostoru i dalje nastavlja. Izuzme li se usvojeni prijedlog Zakona o vracanju duga Bosne i Hercegovine koji je razmatran u Vijecu ministara, a kojeg Parlament tek treba prihvatiti, nije bilo nikakvih drugih rezultata. No barem je sporazum o suradnji izmedju SR Jugoslavije i Republike Srpske izazvao citav niz reakcija i, kako se sada cini, jos ce se zadugo voditi polemike. Zamisljeni koncept funkcioniranja BiH kao drzave nikako da uhvati korak, premda su sve potrebne odrednice navodno sadrzane u Daytonskom sporazumu. Jos uvijek, medjutim, daleko jace funkcioniraju alternativni sustavi koji malo-pomalo BiH vode ka sve izvjesnijoj podjeli. Drugo je pitanje je li takva podjela doista neminovna i zasto, osim osamljenih ali nemocnih sanjara, niti jedan ozbiljniji politicki cimbenik vise i ne pokusava sprijeciti takav proces.
Sto tek reci o trendovima unutar Federacije BiH? Ni posljednje zasjedanje Foruma Federacije u Sarajevu nije dalo ni bar mali pozitivan impuls. Dapace. Mozda je, doduse, od takvoga skupa neumjesno ocekivati sustinske promjene kada se zna da Parlament, Vlada i ostali organi vlasti u Federaclji odvec dugo ne funkcioniraju. I ponovno odgadanje opcinskih izbora zorno odrazava trenutacno stanje i govori o posvemasnoj anemicnosti medjunarodnih posrednika. Kako objasniti cinjenicu da jos uvijek nije ispostovan niti jedan aneks Mirovnog sporazuma sto automatski znaci da ni temeljni preduvjeti za odrzavanje izbora nisu ispunjeni? Izgleda da odgoda lokalnih izbora jedino nece odvratiti "domacine" izbjeglicama iz BiH da ovim posljednjim, unatoc krajnje slozenim prilikama u njihovu zavicaju ipak uruce karte za povratak kuci. Kojoj ce se kuci oni vratiti, kojim putem i kako, najvjerojatnije ce biti stvar pojedinacnih odluka! Za to se vrijeme u njihovoj domovini ne primjecuje uzurbanost zbog eventualnog velikog vala isfrustriranih "gastarbajtera". S druge strane prilicno su realni izgledi da ce NAT0 u roku napustiti BiH, bez obzira na sve ono sto se kod nas (ne)dogadja. A ako njihov mandat i ne bude izvrsen - nikome nista.
Lako se moze dogoditi da se netko od vareskih politicara lupi po glavi i da konacno shvati kako je nuzno utemeljenje prijelazne opcinske vlasti. Nesto povoljniji poticaji u tomu pravcu osjetili su se tek u trenutku objelodanjivanja odluke o prolongiranju lokalnih izbora za mjesec rujan. Uskoro bi se trebao odrzati i dugo odgadjani sastanak opcinskoga Koordinacijskog odbora za uspostavu prijelazne vlasti. Uostalom, i krajnje je vrijeme za konkretnije promjene jer ce blokada (i ne samo ona!) u kojoj se Vares nasao zbog svoje nelegalne vlasti (a koja je odavna izgubila dah u bezuspjesnim pokusajima da krivicu svali na nekoga drugog) naprosto ugusiti grad, njegovo gospodarstvo, skolstvo, tradiciju...
Stoga bi se moglo dogoditi i ono sto je do prije kratkog vremena bilo nezamislivo. Vares bi naime mogao dobiti prijelaznu opcinsku vlast. A ovakvu kakvu ima sada, uistinu nicim nije zasluzio.