U posljednje vrijeme veoma cesta rukovanja raznih lidera i vodja trebala su znaciti uvod u najavljenu normalizaciju odnosa izmedju Zagreba i Beograda, odnosno Sarajeva i Beograda. Pa ipak, ozbiljnije analize govore da znacajnijih kvalitativnih pomaka u skorijoj buducnosti tesko moze biti i da ce najvise profitirati kameleon olicen u beskrupuluznom srbijanskom vozdu konacnim skidanjem sankcija sa SR Jugoslavije. Usput ce taj cin sebi pripisati kao odlucujuci politicki poen pred tamosnje skore izbore. Sa zacudjujucom lakocom Milosevic izbjegava vlastitu odgovornost, ne samo za sankcije i krajnje kaoticno stanje u Srbiji, vec i za najnovije postupke svojih dojucerasnjih pripuza iz Istocne Slavonije i srpskog entiteta u BiH. Zorno je, medjutim, da su i u srbijanskoj politici u primjeni nove metode koje su rezultirale "istorijskim" sporazumom na relaciji Milosevic - Rugova te ponovnim povratkom albanskih ucenika u skole.
U BiH su odrzani opci izbori. Cilj medjunarodne zajednice je postignut, ali ciljevi nisu ostvareni i , kako se cini, zadugo nece ni biti. Postizborni period, naime, nece biti nimalo lagan. Uvodno "druzenje" clanova Predsjednistva, ukljucujuci i neposlusnog Momcila Krajisnika, sa Carlom Bidtom ipak nije osiguralo normalnu inauguraciju bh. vlasti. Odluka lidera bosanskih Srba da ponovno drsko ispipava puls medjunarodne zajednice, ali i ukupne svjetske javnosti, zasigurno ce se vratiti kao bumerang. Skrnavljenje predvidjenog ceremonijala od strane Krajisnika i kompanije (lako je zakljuciti tko je bio savjetodavac) moze biti i ostrije sankcionirano no sto se na prvi pogled cini. Uostalom vrijeme ce to i pokazati.
Parisko rukovanje Izetbegovica i Milosevica, samo dan prije sarajevske inauguracije, mnogi analiticari dovode u izravnu svezu sa razlozima Krajisnikovog nepojavljivanja na svecanosti. Vrlo je vjerojatno da normalizacija (?!) izmedju BiH i SRJ ne obvezuje i Republiku Srpsku, a neki izrazavuju zabrinutost glede buduce korelacije izmedju srpskog etniteta i SR Jugoslavije. Jedno je pak izvjesno. Okvir za BiH, krojen od strane medjunarodne zajednice, nece dopustati nikakva krivudanja onima koji imaju takve namjere. Stoga jedini preostaje stalno ponavljanje gradiva sadrzanog u tekstu daytonskog ugovora. Izgleda da ga mnogi tek sada po prvi put citaju. A tad je najteze. Svako slijedece iscitavanje ide puno lakse.
Sto se pak Varesa tice - ista meta isto odstojanje. Narod je izasao na izbore, glasovao, i sada lokalne izbore dozivljava kao realnu nadu za uspostavu normalnog stanja. Politicke euforije nije bilo izuzmu li se uska stranacka slavlja zbog postignute "pobjede". Stereotipna i ucmala vladavina SDA u Varesu samo naizgled ne pokazuje znakove umora, ali ce iole detaljniji pogled pruziti sasvim drukciju sliku. Primjerice, u gospodarstvu funkcionira jedino "kolegij direktora" koji je na sebe uprtio "breme odgovornosti" kako bi predsjednici, pa i novom "predsjedniku" Izvrsnog odbora, bar malo olaksao muke. Po uputama svojih sarajevskih vodja, politicka SDA garnitura jos uvijek uspijeva sa blokadom uspostave LEGALNE vlasti. Uspijeva blokirati i sav novac koji bi u Vares mogao doci, ali i onaj koji je vec bio dosao, pa vracen. Nitko se nije posebno uzbudio sto su americki humanitarci uputili cak 5 milijuna dolara za ozivljavanje gospodarstva, male privrede i sela. Nikoga ne zabrinjava ni pismo u kojem Amerikanci sa zaljenjem konstatiraju da ce taj iznos usmjeriti prema Brezi. Dapace, sadrzaj se toga pisma brizljivo krije. I takvo sto je u Varesu danas nazalost moguce, ponajprije stoga sto u nasem radu naprosto nema javnosti, ni u fizickom a kamoli u institucionalnom obliku. Upravo to istiskivanje javnosti iz Varesa "vlast" si moze pripisati kao najveci uspjeh u svojoj neslavnoj avanturi. Duboko smo uvjereni da je i taj "uspjeh" samo prividan.