Za svjetske politicke analiticare, kronologe i novinare bit ce jos dosta "posla" u Bosni i Hercegovini. Naravno, posla ce biti i za nas same. Analizirati stanje u BiH u postdaytonskom periodu doista je pravi izazov, a predvidjeti konacan rasplet jos uvijek je daleko od moguceg. U ovom smo uvodniku vec nekoliko puta upotrijebili, za ono vrijeme mozda i preostar, izraz " nametnuti mir", nadajuci se da ce se onaj nesretni atribut s vremenom izgubiti. Ocito je, medjutim, da takva kvalifikacija sadasnjeg stanja i dalje stoji, jer je iz vise razloga mir oko nas, pa i u nama samima, rovit i nestalan. Medju tim razlozima svakako je najznacajniji taj sto najjace stranke, narocito one nacionalne i osobito u srpskom entitetu, svoje politicke opcije gotovo u cijelosti grade mimo odredaba daytonskoga Mirovnog sporazuma.Brojni pokusaji diplomata svjetskog ranga (koji, usput receno, jos uvijek ne shvacaju ovdasnju situaciju) nikako ne uspijevaju urazumiti neposlusne. "Uklanjanje" Karadzica i Mladica s politicke pozornice pokazalo se neproduktivnim buduci da su njihovi sljedbenici kao "novo srpsko rukovodstvo" u stvari politicari na daljinski upravljac, kojeg u rukama drze oni sto su odavno trebali biti u Haagu.
Unatoc cinjenici da prakticno niti jedan aneks Mirovnog sporazuma nije proveden, ili barem ne na nacin kako je to zamisljeno, medjunarodna zajednica i u tako slozenoj situaciji inzistira na odrzavanju izbora, prolongirajuci jedino izbore na lokalnoj razini za neko vrijeme. Sto ce izbori donijeti nitko ozbiljan ne predvidja, valjda poucen iskustvom da su prognoze vezane za ovo tlo krajnje nezahvalne.
Politicka promisljanja u redovima naseg federalnog partnera vrlo su slicna onima iz ratnog vremena. Ne odustaje se od koncepta unitarne drzave, a time niti od daljnjih pokusaja nametanja svoje volje drugome.To se narocito ocitovalo u politickim dogovorima oko transformacije Hrvatske Republike Herceg - Bosne u Federaciju. Pa ipak, potpuni izostanak euforije kod federalnog partnera najbolje pokazuje na koji nacin je izvedena ta transformacija i sto ona u stvari znaci. S obzirom, pak, na medijsku i svu drugu halabuku tijekom samih pregovora, euforija i likovanje su se itekako mogli ocekivati. Po nasoj prosudbi, SDA nije nista promijenila u svome odnosu spram hrvatskog naroda. Dapace, i sve ostale politicke stranke koje okupljaju Bosnjake-muslimane redovito iskazuju zelju da Hrvatima budu ucitelji i savjetodavci za kakvu se domovinu trebaju zalagati ili, prevedeno, kako treba biti poslusan brojnijem od sebe.
Usprkos svemu, pozicija Hrvata u BiH je iznimno dobra, sto je vec potvrdjeno na brojnim politickim predizbornim skupovima na kojima je hrvarski narod jasno i nedvosmisleno iskazao svoju svijest. Takove svijesti, uostalom, Hrvatima u BiH nikada nije niti nedostajalo.
Vazno je to sto ovaj narod zna razmisljati, pa stoga ne bi bilo nimalo pametno da njegovi predvodnici, po uzoru na neke druge, grade image nedodirljivosti. Ovo tim prije sto je u vodjenju hrvatskoga naroda vec bilo odredjenih pogresaka. Pa i u Varesu. Zasto to ne reci ako to zna svaki obican covjek? Ono sto se nikako ne smije dogoditi poslije ovih izbora, koji ce (sada doista) biti povijesni, jest to da se pod plastom demokracije ili cak hrvatstva podvaljuju stereotipni prokomunisticki kodeksi ponasanja. Takodjer bi nedopustiva pogreska bila vec sada ne pokrenuti brojna pitanja koja nas muce.
Izborne radnje nisu same sebi svrha, ali ce, uvjereni smo, umnogome pridonijeti nasem ukupnom boljitku. Odredjenih pouka vec imamo. A imamo i mogucnost izbora.