PROMOCIJA "PISAMA HAJIMU ALTARCU"

Napokon ispričana priča

 

Amira Hujdur

 

Kada hronologiju ispune djela ljudi i događaja, onda ona postaje hronika tih ljudi i događaja. Ova knjiga je upravo to! Svjedočanstvo o Hajimu Altarcu. I ispunjena je autentičnim dokazima o vremenu, ljudima i događajima.

U jednoj meni dragoj pjesmi Željko Bebek pjeva: ima neka tajna veza za sve ljude zakon krut, njome čovjek sebe veže kada bira sebi put. Eto, čini mi se da je tajna veza spojila Hajima, Sandru i mene, izabravši nam put kojim sada koračamo!

Magistar farmacije Hajim Jakob Altarac rođen je u Sarajevu 21. jula 1895. godine od oca Salamona i majke Rebeke. Imao je 46. godina u vremenu kada je antisemitizam iz Evrope proširen i na Bosnu i Hercegovinu. Sudbina Jevreja sa naših prostora tokom Drugog svjetskog rata nimalo se nije razlikovala od sudbine Jevreja širom Evrope.

Ovu knjigu nismo pisale Sandra i ja. Mi smo Hajimu samo pružile ruku da iskorači iz arhivske kutije i podijelile ga sa drugim dobrim ljudima. Večeras smo počastvovane da ga dijelimo sa vama u prelijepom Varešu, gradu u kom je Hajim proveo najveći dio svoga života.

Priča je ispričana preko dopisnica, svaka za sebe, a sve se nadovezuju i sklapaju jednu cjelinu. Hajimova priča, koja je spavala 70 godina, sa jedne strane govori o patnji, bolu i nesretnim sudbinama pojedinaca, a sa druge o odvažnosti čovjeka koji je pronašao način kako da ublaži, i bar na trenutak uljepša život svih koji su zatražili pomoć od njega. Kako? Bezbroj puta smo sebi postavile to pitanje.

Hajim nije bio čudotvorac! Logičan zaključak na svako naše 'kako' bila je pretpostavka da Hajim u svojim dobročinstvima nije bio sam. Vaši sugrađani, dobri Varešani, pomagali su, a na koji način – još uvijek ne znamo. Mi sebi ne možemo dati pravo da konstatujemo, jer za to nismo kompetentne. Taj dio ćemo ostaviti ljudima od struke.

Eto, ovo je knjiga o dobroti, humanosti i hrabrosti skromnog čovjeka koji je živio u Varešu. Knjiga o hrabrosti i humanosti Hajimovih sugrađana koji su mu pomagali!

Kada naiđemo na nešto dobro, trebamo podijeliti sa drugima, jer na taj način se dobro širi do najudaljenijih krajeva svijeta.

Hajim Jakob Altarac umro je u gradskoj bolnici ovdje u Varešu 3. decembra 1962. godine u 7 sati ujutro. Sahranjen je na jevrejskom groblju Kovačići u Sarajevu.

Svaki čovjek za svoga života napravi nešto po čemu ga ljudi dugo pamte ili brzo zaborave. Nadam se da se slažete da Hajim Altarac ne zaslužuje da bude zaboravljen. Ovo je moj i Sandrin doprinos tome. Doprinos širenju tolerancije i razumijevanja među ljudima.

Završit ću riječima Martina Luthera Kinga, Pabla Picassa i Alberta Einsteina: uvijek je pravo vrijeme da se uradi ono što je ispravno; ko hoće nešto da učini nađe način, ko neće ništa da učini, nađe opravdanje; potraga za istinom dragocjenija je od njenog postojanja!

Mi još tragamo za potpunom istinom i rezultate do kojih dođemo podijelit ćemo sa vama.