PROMOCIJA "PISAMA HAJIMU ALTARCU"

ALTRUIZAM U DOBA ANTISEMITIZMA

 

U dvorani Općine Vareš 24. veljače 2011. godine predstavljena je knjiga "Pisma Hajimu Altarcu iz koncentracionih logora u Drugom svjetskom ratu", koju su priredile Sandra Biletić i Amira Hujdur, djelatnice Državnog arhiva BiH. Ova je knjiga ne samo intrigantno već i iznimno vrijedno svjedočanstvo o Varešaninu Hajimu Altarcu, ljekarniku Židovu, koji je zahvaljujući svojim sugrađanima uspio izmaći internaciji i ostati u Varešu za vrijeme Drugog svjetskog rata, a nadasve i pomoći brojnim zatočenicima u zloglasnim koncentracijskim logorima – o čemu redom svjedoči 216 objavljenih dopisnica.

Poslije informacije u prošlom broju "Bobovca" o objavljivanju ove knjige, u našoj redakciji pojavilo se nekoliko naših sugrađana koji su pomogli donekle rekonstruirati i rasvijetliti neobičnu, toplu ljudsku priču o plemenitom i skromnom Hajimu Altarcu, pri čemu smo došli i u posjed njegove fotografije. Dakle, nakon što je 70 godina ležala neotkrivena, sada možemo poništiti naslov iz "Bobovca" broj 172 i reći da je priča o Hajimu napokon ispričana.

Knjiga se i bazira isključivo na pismima i dopisnicama sačuvanim u Arhivu BiH, koje su skenirane i pretipkane bez ispravljanja gramatičkih pogrešaka te, što je posebno značajno, prevedene na engleski jezik. Iz pisama je vidljiva velika tuga i jad zatočenikâ koji traže pomoć, iako nema konkretnih opisa o načinu na koji su živjeli u logorima jer su na svakom pismu i dopisnici oznake cenzure. Ono što je zanimljivo, a što dokazuju i dirljiva pisma zahvale, Hajim im je uspijevao pomoći! Kako? – to ostaje nepoznanica i nakon ove knjige, premda je Željko Ivanković u svom izlaganju u dobroj mjeri rasvijetlio kontekst tadašnjih zbivanja. No, veoma je važno da se ona pojavila kao svjedočanstvo o čovjeku koji je to zaslužio, a časni su spomen nesumnjivo zaslužili i njegovi suvremenici u Varešu koji su imali kičmu, tj. građansku hrabrost stati pred ondašnje oružane silnike i činiti ono što je na razini cijele Europe u to vrijeme bio nepojmljiv slučaj: štititi Židova!

O knjizi su govorile njezine priređivačice Sandra Biletić i Amira Hujdur (intimno), te dr. arhivistike Andrej Rodinis i književnik Željko Ivanković (stručno). Prenosimo integralno njihove promotivne riječi, a priču o samom Židovu, čije je djelovanje predmetom ove knjige, upotpunjujemo u međuvremenu pristiglim svjedočanstvom našeg sugrađanina i povremenog suradnika Joze Drijenčića.

 

Čudesni Vareš

 

Sandra Biletić

 

Ova knjiga (kao istinito svjedočanstvo – s jedne strane o velikom zlu, a s druge o velikoj dobroti), nastala je na temelju izvorne arhivske građe koja se čuva u Arhivu BiH. Mi smo sasvim slučajno došle do dopisnica koje su logoraši slali Hajimu Altarcu iz logora Jasenovac, Gradiška, Lepoglava i drugih sabirnih centara. Naš direktor Šaban Zahirović i kolega dr. Andrej Rodinis predložili su da napišemo rad za naš časopis "Građa Arhiva BiH."

Iščitavajući dopise iz koncentracijskih logora, i Amira i ja postajale smo sve svjesnije što one znače i kakvu poruku šalju. Između ostalog, zanimljivo je bilo što su gotovo sve adresirane na ime: Hajim Altarac, apoteka Vareš. I prvo pitanje koje se nametnulo bilo je: tko je uopće bio Hajim Altarac? Kako je uspio preživjeti, tko mu je pomagao?

Amiri i meni nije bilo druge nego uputiti se u Vareš i raspitati se o tom čovjeku.  Jedina adresa koju smo tada imale bila je upravo ona s dopisnica iz perioda 1941.–45. – "Apoteka Vareš." 

Naš prvi susret s Varešom bio je početkom ožujka 2009. godine. Ne znajući kuda, prvo smo pokucale na vrata Općine gdje nas je dočekao gospodin Čedomir Jelić. To je bio pun pogodak jer nas je gospodin Jelić uputio dalje na matični ured kod gospodina Miralema Čerenića koji nam je uspio pronaći Altarčev smrtni list s njegovim osnovnim podacima. Upućene smo i na gospodina Mladenka Marijanovića, koji se angažirao u prikupljanju dodatnih informacija vezanih za Altarca, a u listu "Bobovac" objavio članak pod naslovom "Neispričana priča."

Tu su i gospođe iz biblioteke Vareš: Jasminka Šijak, Amerita Likić i Ilijana Gavran-Radojević koje su se zaista potrudile oko pronalaska bilo kakvog pisanog traga o Altarcu. 

Uz pomoć vaše sugrađanke Daliborke Miličić došle smo i do gospođa Nevenke Mujić i Emilije Zloušić. Po njihovim sjećanjima uspjele smo, djelomično, rekonstruirati neobičnu i toplu ljudsku priču o Hajimu Altarcu, ali i samim stanovnicima Vareša.

Altarac je živio i radio kao ljekarnik u Varešu zajedno sa svojom sestrom Gracijelom u kući koja je, tek ćemo kasnije saznati, pripadala franjevcima, i u njoj je držao svoju ljekarnu.

Dolaskom NDH počinju uhićenja i odvođenja u logore, međutim posebno je intrigantno to da su se mještani Vareša pobunili protiv njegova odvođenja i tako ga spasili od logora i sigurne smrti.

Poslije posjeta Varešu (a vratile smo se pune novih emocija i zanosa, pod dojmom ljubaznosti i susretljivosti osoba s kojima smo razgovarale ovdje u vašem gradu), na starom židovskom groblju u Sarajevu same smo pronašle njegov grob. Zapušten i zaboravljen od svih u nama je probudio još veću naklonost, pa smo ga, koliko je to bilo moguće, i uredile. Na nadgrobnoj ploči stoji uklesano da je bio veliki prijatelj svoga naroda. No, i dalje ostaje  nepoznanica samo njegovo angažiranje pri pomoći tim nesretnim ljudima koji su završili u logorima, ali nadam se ne zadugo jer smo počeli dobivati i neke nove informacije. Nedavno smo dobili i prvu fotografiju na kojoj se nalazi Hajim Altarac, na čemu zahvaljujemo gospođi Ruži Petrović, a zahvaljujemo i gospodinu Jozi Drijenčiću koji nam je također pružio mnogo novih saznanja.

Dok smo čitale pisma ljudi koji su u vihoru rata završili u logorima, bez ikakvih sredstava za život, stvorila se neka veza između nas i njih, vraćamo se u vrijeme kada su pisma nastajala, dobivamo jasniji uvid u stanje zatočenika u logorima i patnje kojima su bili izloženi, a ti pisani tragovi ustvari svjedoče da je svaka žrtva tih logora imala svoju osobnu priču i tragičnu sudbinu.

Pored Hajima Altarca nipošto se ne smiju zaboraviti ni građani Vareša, ljudi koji su pomagali njemu da bi on pomagao drugima. Ljudi koji su bili otvoreni za nevolju bližnjega,  koji su se, u tako teškom vremenu, usudili zauzeti svoj stav, stav plemenitosti, dobrote i nadasve razuma. Uspjeli su obraniti svoga sugrađanina i kao takvi danas trebaju svima nama poslužiti za uzor i inspiraciju, i da ih se sjećamo sa ponosom. Pa i mi koji nismo iz Vareša.