Zavičajna zajednica Borovičana, sa sjedištem u Zagrebu, u kratkom je vremenu postala uistinu stožerno mjesto okupljanja iseljenika iz tog sela i župe. Organizirana zajednica sama po sebi mnogo znači, ali svakoj je zajednici potreban i dobar lider. U ovom slučaju to je Tomislav Matošević, s kojim smo analizirali dosadašnje učinke.

Razgovarao M. Marijanović

n Gosp. Matoševiću, Vaše predsjedanje Zavičajnom zajednicom Borovičana otkako je osnovana prije nešto više od godinu dana urodilo je brojnim uspješno realiziranim aktivnostima. Čini se da ste realizirali sve štogod ste zamislili?

– Držim da smo se ponovno pokrenuli i organizirali kao borovička dijaspora koje nije malo, koja je još uvijek mislima i srcem velikim dijelom u Borovici. U proteklih godinu dana uspjeli smo formalno pravno-zaživjeti kao Zavičajna zajednica Borovičana, registrirana u Zagrebu, pokrenuti internetsku stranicu kojoj se pristupa putem adrese www.borovica.net. Također smo organizirali susrete Borovičana u Beču (u travnju 2008.) i u Zagrebu (u listopadu 2008.), što bi trebalo postati tradicionalno, a aktivno smo se uključili i u organiziranje proslave borovičkog patrona, Preobraženja Gospodnjeg. I tako, držim da smo živa zajednica koja radi, djeluje, voli svoj zavičaj i njene ljude, a planova i htjenja je jako puno pa vidjet ćemo što će se uspjeti realizirati.

n Ovih dana obilježava se i prva obljetnica od pokretanja borovičke internetske stranice. Ona je zacijelo jedan od najvažnijih projekata, jer doprinosi daljem uvezivanju i boljoj koordinaciji između Vas i ostalih članova odbora kojih u Zavičajnoj zajednici odasvud. Koliko ste zadovoljni radom odbora i suradnjom s aktualnim župnikom?

– Ponosni smo, dakako, na našu internetsku stranicu koja je dosad zabilježila više od 15.000 posjetitelja s raznih računala. Mislim da bi ona mogla biti puno dinamičnija i zanimljivija, ali u nekim smo mogućnostima limitirani, pa pozivam sve one koji imaju stare slike, filmove i sve ono što misle da bi bilo prikladno za našu stranicu da nam pošalju, da nam stranica bude još ljepša. Ujedno i zahvaljujem svim onim vrijednim ljudima i suradnicima ZZB koji odvajaju svoje vrijeme i sposobnosti kako bi sve ovo klapalo i išlo naprijed. Mislim da je naša suradnja u zajednici vrlo korektna i prijateljska, a najviše odgovornog za ova sva događanja držim velečasnog Pericu Majića, koji nas je potaknuo da se pokrenemo i učinimo nešto što većina nas želi, ali trebalo je iznaći model kako.

n Odavno se vjeruje da cijela jedna iseljenička Borovica ima svoje utočište u hrvatskoj metropoli? Imate li neki precizniji podatak koliko Borovičana danas živi na području Zagreba?

– Da, puno nas je Borovičana u Zagrebu, vjerojatno i više nego što nas je bilo u Borovici uoči ratnih stradanja, ali točan broj teško je znati. Mnogi Borovičani prošli su teške križne putove kroz minuli rat, i izgnanstvo i stradanja, pa je tako i volja i vjera da možemo opstati u svom zavičaju poljuljana. Danas mogu s ponosom reći da se vjera i volja sve više vraćaju u ljude, a dokaz toga je i naša svetinja, nova crkva koja svijetli na gori.

n Dobar dio Vaših aktivnosti, osim što okuplja Borovičane u Zagrebu, orijentiran je i na konkretno pomaganje Borovici. Primjer za to je i organizirani dolazak za izbore, što je na koncu urodilo ulaskom jednoga vašeg predstavnika u Općinsko vijeće. A i sami ste protekli Božić proslavili u Borovici. Možemo, dakle, zaključiti da vaša Zajednica s pravom nosi epitet zavičajna, no možete li kazati u kom će se pravcu dalje odvijati Vaše aktivnosti u samoj Borovici. Je li to izgradnja puta, jesu li to još masovniji Božići…?

– Pa, trudimo se ojačati našu ZZB da bi naše aktivnosti imale veću konkretnu učinkovitost. Za početak trudimo se povezati borovičke ljude da izgaraju za Borovicu, da djelujemo kao tim i velika obitelj, a tada možemo puno… Velika je bila radost naših Borovičana koji žive u Borovici kad smo uspjeli organizirati autobus za izbore, jer u tom putu bila je i poruka: "Nismo vas zaboravili!". Isto tako želim naglasiti da oni kojima smo dali glas na izborima snose odgovornost ovog vremena, te da je njihov zadatak osigurati uvjete života primjerene vremenu i standardu u kom živimo. Neprimjereno je, recimo, da je lokalno stanovništvo odsječeno od svijeta zbog neprohodnosti puta, dok se nemilo eksploatiraju naši prirodni resursi, šume, i da za to nitko nije odgovoran. To je posao mjesne samouprave, političara i ljudi koji su birani da bi stvari funkcionirale, a život bio bolji i jednostavniji.

Ciljevi naše zajednice su: jačanje u organizacijskim i drugim konkretnim aktivnostima, pa zato pozivam sve ljude dobre volje, Borovičane i prijatelje Borovice, da se učlane u našu ZZB i tako daju svoj doprinos u ovome što činimo i radimo. Moto naše zajednice je: "Borovica živi", i to je danas fakat. Istina, u njoj je stotinjak starijih osoba, ali velika većina nas danas živi za Borovicu i to je naša snaga koja se očituje kroz naš rad. Želim reći da smo izrazito ponosni što smo Borovičani i katolici, i pronosimo istinu i slike našeg zavičaja svugdje gdje hodimo, a pošto smo u vatri kušani naša je volja i snaga nemjerljiva. Zato sam počašćen što na ovaj način mogu služiti ljudima koji su mi dragi, kako bi naš zavičaj opet sjao ljepotom.