BILJEŠKE O ZAVIČAJU (135)

JOSIP TOKMAČIĆ - PRVA MONOGRAFIJA VAREŠA (II)

           

            Piše Željko Ivanković

 

Premda je vrijeme učinilo svoje od trenutka kad je Josip Tokmačić okončao svoje djelo i premda je to svoje djelo pisao više ljubavlju nego znanstvenom akribičnošću i historiografskom kompetentnošću, njegova je monografija Varešanima i danas emotivno važna i vrijedna, pa čak i onima koji o njoj ništa ne znaju, a samo su čuli da postoji.

U nekim je segmentima, istina, Tokmačićevo djelo i znanstveno relevantno, ponajprije kao vrijedan historiografski izvor. Iščitavamo, dakle, ovaj put za naše čitatelje tri velika uvezana rukopisa iz Profesorske knjižnice Franjevačke klasične gimnazije Visoko koja nose inventarne brojeve 38.352; 38.353 i 38.354. Fra Ignacije nam ih je jednom prigodom posudio kao nešto što postoji kao opće dobro u njegovoj, svakako jednoj od najvažnijih knjižnica u BiH. Iznenađenje je, ipak, da fra Ignacije nije imao, nije pokušao nabaviti i posljednja dva sveska, pogotovu kad se zna koliko je bio ozbiljan i pedantan knjižničar, ali i stoga što je IV. knjiga monografije, kako nas izvješćuje fra Rastko Drljić, posvećena fra Nedjeljku Dugonjiću-Vrhovčiću (1885.-1918.) i njemu.

Monografija Vareš, tako piše na prvom svesku, sadrži pet knjiga sljedećih naslova: I. Uvod, zemljopis i povijest Vareša; II. Osnovna obilježja Vareša; III. Kultura i prosvjeta Vareša; IV. Spomenici kulture u Varešu; V. Industrija i zanatstvo Vareša.

Na naslovnici prve knjige je rukom napisana posveta, datirana 15.VI.1968., fra Ljudevitu Zloušiću "uz njegov jubilej zlatomisništva". Iza toga ide portret autora, crtež, datiran 6.III.1962., pa Uvod datiran u Ilijašu 1957. godine (da se vidi kako daleko seže Tokmačićevo bavljenje Varešom). Njegova nam je supruga, Mira Tokmačić, u ljubaznom razgovoru rekla da je posljednju knjigu dovršio neposredno pred smrt, što praktički znači da je monografiju Vareša radio dvadesetak godina. Istinsko životno djelo zaljubljenika u Vareš! U prvoj su knjizi sljedeća poglavlja: Uvod; Kulturni i istorijski spomenici oko Vareša; Rudarstvo, metalurgija i solarstvo na Balkanu u srednjem vijeku; Rudarstvo Bosne za turskog gospodstva; Zemljopis Vareša; Povijest Vareša. Knjiga sadrži i zemljopisne karte, crteže, kopije fotografija, grafikone.

Druga knjiga je datirana u ožujku 1968., a primjerak je iznova rukom posvećen fra Ljudevitu Zloušiću u Varešu 29.VIII.1969. i počinje već ranije spomenutim portretom autora. A druga je knjiga posvećena Miji Žuljiću–Suljuzoviću. Podsjećamo da je u godini posvete ovoga primjerka fra Ljudevitu Zloušiću, ovaj ugledni franjevac i umro u Visokom 25.X.1969., te da su poslije njegove smrti, svakako, rukopisi svoje prirodno mjesto našli u Profesorskoj knjižnici Franjevačke klasične gimnazije u Visokom. Knjiga pod naslovom Osnovna obilježja starog Vareša sadrži: Urbanističko-likovnu analizu razvoja; Staru varešku (rudarsko-kovačku) kuću; Strukturu stanovništva; Običaje vezane uz dom; Običaje vezane uz svetkovine; Stari vareški dijalekt; Narodnu nošnju; Narodna jela i pića. I tu su brojni crteži, grafikoni, popisi stanovništva, popisi i opisi običaja s izvornim pjesmama i sl. Tu je in extenso donesena i Žuljevićeva studija o vareškom jeziku.

Treća knjiga iz visočke biblioteke datirana je u prosincu 1969. i posvećena je fra Matiji Divkoviću i u njoj nema portreta autora. Treću knjigu čine: Uvod; Zabava i razonoda starog Vareša; Stara glazbala u Varešu; Kulturno-umjetnička, glazbarska i sportska društva; Primijenjena umjetnost; Zdravstvo; Školstvo; Bankarstvo. U njoj također ima kopijâ fotografija i crtežâ glazbala, izvornih pjesama, popisa i opisa društvenih igara, kavana, običaja, pravila kulturnih i umjetničkih društava, popisa njihovih aktivnosti, podružnica, članstva, mala povijest školstva, zdravstva: o bolestima i lijekovima itd.

Prava mala riznica vareške povijesti i kulture (u tri knjige) u koju bi se imalo smisla dublje zagledati, istražiti je i iz Tokmačićeva djela prirediti jedan dobar izbor. Možda jednu knjigu kojom bi se obilježila njegova važna i neobična znanstveno-amaterska pojava.

Jezično-stilske neravnine cijelog rukopisa, te slabosti u pravopisu (nerazlikovanje npr. č, ć, dž, đ, -je, -ije), rad na pisaćem stroju, loše, blijede kopije i sve slabosti koje prate ovaj rukopis, ali i nedostatak kritičkog odnosa prema literaturi, nedostatak sintetskih sposobnosti, te stručnosti u sagledavanju i provjeri činjenica, učinile su ovu rukopisnu monografiju u značajnijoj mjeri nepristupačnom, dakle i neupotrebljivom. Istina, za njezinu je (ne)kvalitetnu prezentaciju (nećemo reći i neobjavljivanje!) kriva i prerana autorova smrt, autorov politički background (Goli otok), naglašeno hrvatsko-katolička povijest Vareša u monografiji (što je objektivna, a ne autorova zasluga/krivnja!), te ista takva društvena pozicija Vareša u komunističkoj Jugoslaviji... Naime, već su i Tokmačićeve posvete pojedinih knjiga monografije (uglednim vareškim fratrima!) bile politički "sumnjive". Ne zaboravimo, to je vrijeme tvrdih komunističkih vremena kad su Crkva i franjevci, ali i sve hrvatsko, pogotovu u BiH, bili jedva dopustivi.

Na kraju se iskreno nadamo doći i do posljednje dvije knjige i učiniti uvid u njih. Dalje, smatramo da je neobično važno, iz znanstvenih i zavičajnih razloga, da kopije rukopisa imaju, primjerice, Opća biblioteka Vareš, Biblioteka Župnog ureda Vareš, te biblioteke samostana u Visokom i Kraljevoj Sutjesci.

 

Poslije predstavljanja pok Josipa Tokmačića i njegove monografije o Varešu u rubrici Bilješke o zavičaju u prošlom broju, njegova supruga Mira, a zatim i sin Zvonko, u ostvarenim kontaktima s članovima našeg uredništva najavili su angažman obitelji oko integralnog objavljivanja prvih triju tomova monografije i ujedno zamolili za pomoć. U svojoj akciji oni će krenuti od konzultiranja hrvatskih izdavačkih institucija i stručnjaka iz te oblasti koji imaju neku vezu s Varešom i koji će zacijelo lakše proniknuti u sadržaj, a radi se o uređivanju opsežne i uistinu raznovrsne građe. Akcija bi se istodobno odvijala i putem vareške stranice na internetu. Obitelj ističe da nije u stanju sama iznijeti teret ovog skupog i za Vareš značajnog projekta, ali da to želi učiniti iz duga prema pok. Josipu koji je monografiji posvetio praktično sav svoj život i rad.