BILJEŠKE O ZAVIČAJU (127)

METALURG ANTO MARKOTIĆ

 

            Piše Željko Ivanković

 

Vareš je, prije svega ostaloga, pojam bosanskohercegovačkoga rudarskog i metaloprerađivačkoga središta kroz stoljeća, osobito pak posljednjih stotinu godina. Međutim, u svekolikoj povijesti ne postoji ime nekog vareškog stručnjaka koji bi u toj domeni ostavio trajniji trag od imena Ante Markotića, rođenoga Varešanina, pa ipak znanstvenika koji je gotovo sav svoj rad vezao uz jedan drugi, mnogo snažniji i veći metalurški centar – Sisak.

Anto ili Ante Markotić dvojba je koju nam ne rješavaju ni "službene" leksikonsko-enciklopedijske natuknice, ni podaci iz zagrebačke Nacionalne i sveučilišne knjižnice, kao niti oni s Interneta. No, nama je važno da i u toj sferi ljudske aktivnosti imamo uglednika, svoga Varešanina, o kome je, čitatelji će se sjetiti, Bobovac u već nekoliko navrata prigodničarski pisao. Ne sjećam se ranije, ali ime Ante Markotića prvi put sam susreo u Hrvatskome leksikonu. Točnije, našao sam ga u drugome svesku Leksikona (Zagreb, 1997.) u kratkoj natuknici kao inženjera metalurgije, rođenoga u Varešu 5. rujna 1942. godine. Tu vidimo i da je doktorirao metalurgiju 1976., da je redoviti profesor Metalurškog fakulteta u Sisku od 1985., te da objavljuje radove iz oplemenjivanja i proizvodnje željeza.

Sedmi će mu tom Hrvatske opće enciklopedije (Zagreb, 2005.), međutim, posvetiti mnogo više prostora, donijeti mnogo više činjenica, no istodobno ponuditi i neke drukčije podatke. Sad već čitamo da je Markotić rođen 9. svibnja 1942. Dakle, brojke dana i mjeseci, očigledno je, zamijenjene su! No, taj problem ne rješavaju ni drugi naši uvidi. Na web stranici Akademije tehničkih znanosti, čiji je izvanredni član od 1994. u Odjelu za rudarstvo i metalurgiju, među ukupno 306 članova, čitamo da je rođen 5. rujna 1942., a u Bobovcu br. 113 u povodu dodjele najvišeg belgijskog priznanja za strance – odličja Viteza za stvaralaštvo i gospodarstvo – kojim su ga odlikovali vlada Belgije i gradonačelnik Bruxellesa čitamo da je rođen 9. svibnja. Ono, međutim, što je važnije od datuma rođenja je da dr. Markotića na internetskim stranicama nalazimo i kao iznimno angažiranog predsjednika Hrvatske zajednice tehničke kulture, što dodatno potvrđuje i njegov znanstveni i njegov društveni ugled u Hrvatskoj.

Diplomirao je, čitamo dalje u Enciklopediji, u Sisku 1966. godine, 1968. imenovan je asistentom, a redovitim profesorom i znanstvenim savjetnikom postao je 1984. godine. (Ovaj put, bjelodano je, imamo nesuglasje u godinama!) Dekan je tog fakulteta, doznajemo, od 1997. do 2001. Dakle u godinama nakon što je Hrvatski leksikon već bio izašao. Kako je riječ o eminentno stručnim podacima, ostatak enciklopedijske bilješke o Anti Markotiću, hrvatskom metalurgu, kako ga Enciklopedija imenuje, naprosto prepisujemo: "Bavi se metalurškim aspektom oplemenjivanja ruda i metalurgijom željeza i čelika, a u posljednje doba i metalurgijom feroslitina i aluminija te strategijom opstojnosti i razvoja hrv. metalurgije.". Enciklopedija ga spominje i kao predsjednika Hrvatske zajednice tehničke kulture, te vanjskog suradnika Ministarstva gospodarstva, rada i poduzetništva. U Enciklopediji nalazimo i dvije ugledne nagrade vezane uz ime dr. Ante Markotića: Republičku nagradu za tehničku kulturu iz 1986. i Državnu nagradu tehničke kulture za životno djelo iz 2001. koja nosi ime hrvatskoga renesansnog velikana Fausta Vrančića. No, niti ovaj podatak nije neupitan, budući da na stranici Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa na popisu dobitnika Državne nagrade Faust Vrančić ime Ante Markotića nalazimo u godini 2000.!

Ipak, nagrade se dodjeljuju za rad, za djelo, a Markotića nalazimo kao stručnjaka, kao znanstvenika na uglednim simpozijima tipa Filozofija i tehnika (2002.), u okviru 11. dana Frane Petrića; kao voditelja istraživačkih projekata tipa Studij utjecaja mehanizama procesa na posebna svojstva čeličnih cijevi (1991.–1995.); u uglednim časopisima, s uglednim suradnicima i s veoma referentnim člancima tipa: Program obnove i razvoja crne metalurgije Hrvatske (1993.), Utjecajni pokazatelji na vrijednosti konstanti KMn,Si i KSi,S u proizvodnji sivog gvožđa visokopećnim procesom (1994.), Utjecaj sirovinsko-tehnoloških uvjeta na sadržaj ugljika u proizvodnji sivog željeza visokopećnim postupkom (1995.), Sadržaj i raspodjela silicija u proizvodnji sivog željeza u zavisnosti od specifičnih karakteristika zasipa visoke peći (1996.), Oscilatory nature of decarburization in oxygen blowing and its evaluation using vibratory characteristics of steelmaking processes (1997.), Duplex stainless steels in oil and petrochemical industry (1999.), The aluminium industry in Croatia: the present and the future (2002.), Three-dimensional mathematical model of fusion of steel scrap in the converter melt (2004.).

U katalogu Sveučilišne i nacionalne knjižnice u Zagrebu našli smo i jednu Markotićevu knjigu napisanu u koautorstvu s Vladimirom Grozdanićem: Metalurgija željeza i čelika: zbirka riješenih zadataka, a objelodanjenu 2006. godine u Zagrebu.