BILJEŠKE O ZAVIČAJU (126)

MEŠTROVIĆ, PLEČNIK I VAREŠ

 

               Piše Željko Ivanković

 

Varešom i arhitektima već smo se bavili. O onom rođenom u Varešu, autoru olimpijske bob-staze na Trebeviću, Gorazdu Bučaru (1934. Vareš – 2005. Rijeka), prije godinu dana, u 112. nastavku ovih bilješki.

O onima koji su ostavili svoj trag, snažan arhitektonski, građevinski, pa i umjetnički pečat u Varešu pisali smo ranije. U svibnju 1997., u 20. nastavku ovih bilješki o Juraju Neidhartu (1901.-1979.), hrvatskom arhitektu i urbanistu, koji je udario pečat poratnoj arhitekturi u BiH, a dugogodišnjim radom u Varešu i Varešu, osobito Vareš Majdanu. Prije koji broj, u bilješkama br. 124 pišući o novoj vareškoj crkvi pisali smo i o Josipu Vancašu (1895.-1932.), graditelju brojnih zgrada u Zagrebu, Ljubljani, Sarajevu... No, na vareškoj su crkvi, pa i u Varešu, kasnih sedamdesetih prošloga stoljeća, premda u mnogo manjoj mjeri, svoj pečat ostavili i arhitekti Milenko Subotić (1937.) i France Kvaternik (1933.).

Ipak, poseban prostor na ovome mjestu dajemo velikom slovenskom, pa i svjetskom arhitektu Joži Plečniku (1872.-1957.), koji je projektirao niz javnih i sakralnih objekata u Sloveniji, napose u Ljubljani. Ostao je upamćen i kao arhitekt koji je 1920. preuređivao čuveni praški Hradčane, staru gradsku jezgru, jedan od najljepših europskih, pa i svjetskih arhitektonskih i urbanističkih sklopova. Otkud onda u jednoj rečenici tako veliki arhitekt i Vareš? Po sitnici koja ne bi bila vrijedna spomena da nije sitnica jednog svjetski velikog arhitekta.

Veliko osobno prijateljstvo fra Josipa Markušića (1880.-1968.), jednog od najuglednijih franjevaca prošloga stoljeća i franjevačkoga provincijala (1928.-1931.; 1949.-1952. i 1952.-1955.) i Jože Plečnika, vezalo je trajno Plečnika za bosanske franjevce, pa tako i za Bosnu i Hercegovinu. U svemu tome i, zamislite, za – Vareš. Točnije, za staro groblje Rudu, a poslije preseljenja Rude na Stogić, za groblje Stogić. Riječ je, dakle, o grobljanskoj kapeli što i danas stoji na Stogiću, čiji je mali toranj djelo Jože Plečnika. Fra Vitomir Slugić pišući o Markušiću i Plečniku kao o "dva vjernika i dva velika prijatelja" govori kako Plečnik u Bosni nema nijedno ostvareno djelo, osim "mali tornjić na kapelici groblja u Varešu". Istina, Plečnik je izradio idejni nacrt za crkvu "Marija Anđeoska", predao ga franjevcima da pronađu inženjere koji bi razradili njegov idejni nacrt. No, taj projekt nije prošao, kao niti drugi koji se u pismima, kako svjedoči Slugić, naziva "katedrala Vrhbosne".

Međutim, očito je usvojen projekt "malog tornjića" na kapelici na vareškom groblju za koji Plečnik, čitamo kod Slugića, piše fra Josipu Markušiću: "Sad će kapelica biti ljepša od nove katedrale Vrhbosne.". Čini se da je sama kapelica, piše dalje fra Vitomir Slugić, u Varešu djelo Ivana Meštrovića, jer bez ozbiljne reference prof. Plečnik ne bi radio tornjić. Pišući na jednome mjestu o Plečniku i Bosni, Ivan Lovrenović također spominje i kapelicu u vareškom groblju, pa kaže: da ju je po "neprovjerenim legendama crtao Ivan Meštrović", a tornjić na njoj "malen kao igračka" pripisuje se Plečniku.

Gotovo nevjerojatno zvuči da su autori male i grobljanske kapele, negdje u brdima Bosne i nigdje drugdje u Bosni i Hercegovini, dva velika genija. Jedan od njih je najveći hrvatski kipar i arhitekt Ivan Meštrović (1883.-1962.), a drugi najveći slovenski arhitekt Jože Plečnik, obojica pritom i velikani svjetskoga ugleda.

Ako je i za Vareš, zvuči malo previše, ali i silno laska, premda su kapelica i njezin tornjić zanemarivo mali i opusima te dvojice velikana. Razlog više da promišljamo njihovu vezu s Varešom.