OTKRIVANJE SMISLA

BLAGOSLOV KUĆA I OBITELJI

 

            Piše fra Nikica Vujica

 

           U osvrtu na blagoslov kuća i obitelji u božićnim blagdanima, neću se baviti akcidentalnim, tj. onim što blagoslov sa sobom nosi kao što je npr. novčano darivanje, ili je li ispravno reći blagoslov kuća ili blagoslov obitelji, itd. Ne! Bavit ću se esencijalnim. Kršćansko značenje blagoslova kuća i obitelji temelji se na božićnoj istini da se Bog udomio na zemlji. Svećenik započinje molitvu blagoslova zazivom: "Mir kući ovoj i svima koji prebivaju u njoj!". Po Božiću naši hramovi postadoše kuće, a kuće hramovi, jer se Bog okućio na zemlji da stanuje među nama, s nama i u nama. Blagoslov kuća stoga želi naglasiti da su naše kuće i stanovi obitavališta Božja i zazivaju da se Bog ne iseli iz naših domova. Pjesnik Antun Gustav Matoš je to rekao vrlo dojmljivo: "Samo onaj je čovjek, tko je živa kuća Božja". Stoga valja blagosloviti čovjeka, obitelj, da bi on sam, njegova obitelj i njegov svijet – bili dom Božji.

            Da se podsjetimo. Izvor svakog blagoslova jest Bog. Svojom stvarateljskom riječju, On stvara svjetove, ovu zemlju i čovjeka da njima upravlja. I sve što je Bog stvorio dobro je, blagoslovljeno je, uporno nam govori početak knjige Postanka. Božja riječ je stvarateljska, ona je blagoslov. Sve dobro koje čovjeka okružuje i svi ljudi, blagoslov su Božji. I sve što Bog od čovjeka traži jest da mu u slobodi uzvrati na tu ljubav, na blagoslov, na dobro, da mu zahvali. Ali čovjek je slobodno izabrao prokletstvo i upao u zapletaj mržnje i grijeha. Bog ga, međutim, ne ostavlja. Preko Mojsija i Arona blagoslivlja narod Izraela (Br 6,22-27), blagoslivlja čovjeka i poziva ga na blagoslov. A vrhunac Božjeg blagoslova jest utjelovljenje Sina Božjega, koji nas u neiskazivoj ljubavi čini svojima, dionicima božanske naravi, dionicima blagoslova i dionicima dobra. I što da čovjek čini pred tolikim čudesima Božjeg blagoslova, dobra i ljubavi? Ostaje mu strahopoštovanje, divljenje, zahvala, ostaje mu blagoslov. Čovjek blagoslivlja svoga Stvoritelja, Spasitelja, ali blagoslivlja čovjeka i sve što je stvoreno. Čovjek je blagoslovljen i pozvan blagoslivljati. Pozvan je dobro govoriti, ali to ne smije biti samo strujanje zraka i vibriranje glasnica, nego da riječ odražava osobu, njezin stav, program, ono što ona jest i za čime teži. Blagoslov je nešto što dolazi od Boga, što daje Bog onima koji to traže. Upravo u tome možemo tražiti i naći temelj blagoslova kuća i obitelji prilikom blagdana Božića. Rođenje Gospodnje je početak Novoga Saveza, a savez počinje s blagoslovom.

            Što se događa u blagoslovu kuća i obitelji, ili u blagoslovu uopće? Kao odgovor ponudio bih jedan irski blagoslov koji izgleda ovako: "Neka ti put dođe u susret! Neka ti vjetar bude s leđa! Neka ti sunce zagrije lice! Neka kiša padne na tvoja polja! I dok se opet vidimo, neka te Bog čuva u svojoj ruci!". "Neka ti put dođe u susret!"...

Malo zagonetan blagoslov. Putovi mogu biti dugi, ako idemo pješice, npr. ako idemo na neko hodočašće. Umorimo se, noge nas bole, a put je još dalek, ne vidi se kraja. Neka ti put dođe u susret vjerojatno znači – neka bude što kraći. U obiteljima su dugački putovi. To su npr. putovi odgoja djece koji dugo traju. Treba Boga moliti za blagoslov da skrati te putove, da otkloni zapreke, da dobar odgoj djece obitelji što prije osjete.

"Neka ti vjetar bude s leđima!". Ta je želja razumljiva. Ako nam vjetar udara u prsa, tada nas zaustavlja, otežava kretanje. Ako udara u leđa, tada nas ubrzava, olakšava kretanje. I na moru je vjetar važan, pogotovu je bio nekoć kad su brodovi bili primitivniji. Želja da nam vjetar uvijek bude za leđima jest želja da nas nešto uvijek potiče, goni prema naprijed, prema sve boljem i višem. Zna se dogoditi da u obiteljima, napose u ovom poslijeratnom periodu, dođe do rezignacije, bezvoljnosti za život. Zato je potreban Božji blagoslov, koji će, poput vjetra za leđima, biti poticaj da se obitelj digne i puna nade kroči naprijed.

"Neka ti sunce zagrije lice!". Što znači ta želja? Kad osjetimo hladan vjetar na svom licu, onda ćemo shvatiti da je jako prijatno kad nam sunce grije lice. Ne kaže se peče, nego upravo grije. Naše lice je življe, naše raspoloženje bolje, svijet nam je prijazniji. Što se u blagoslovu kuća i obitelji može više poželjeti od dobrog raspoloženja, vedra lica i optimistična stava prema životu.

"Neka kiša padne na tvoja polja!". Ako nema kiše, zemlja je suha i teško ju je obrađivati. Mi se molimo Duhu Svetom: Riga quod aridum – natopi što se osušilo! Mnogo se toga osušilo u našim obiteljima, kao posljedica rata. Blagoslov je zapravo molitva Duhu Svetom (fons vivus – živi izvor) da naše obitelji natopi svojom milošću.

Konačno, zadnja je želja i najvažnija: "I dok se opet vidimo, neka te Bog čuva u svojoj ruci!". Ono što nam je vrijedno i dragocjeno čvrsto držimo u ruci da se ne ošteti ili da nam ga tko ne uzme. Božja je ruka jaka i dobra. Biti u njegovoj ruci znači biti siguran. Svećenik u blagoslovu izručuje kuću i obitelj u Božje ruke. Neka Bog drži u svojoj ruci naše obitelji i prostor u kojima borave! "I dok se opet vidimo neka te Bog čuva u svojoj ruci!".