DIRLJIVA I DOSTOJANSTVENA

OBLJETNICA STRADANJA HRVATA

 

            Dani na prijelazu iz listopada u studeni za Hrvate Vareša doba su podsjećanja na egzodus u posljednjem ratu. Mnogi tragovi rata već su izblijedjeli, međutim u srcima ljudi koji su na bilo koji način prošli kalvariju i izgubili nekog dragog tijekom ratnih zbivanja bolne uspomene zauvijek ostaju. Komemoracija koja je održana u povodu obljetnice pada Vareša, u koordinaciji vareških udruga proisteklih iz Domovinskog rata, pokazala je kako tuga i emocije ni nakon 12 godina nisu mnogo splasnule. Vareš je pao na dan 2. studenog, što se čudnom igrom sudbine poklapa s Dušnim danom. U tom danu, koji je bio najkrvaviji u cijelom ratu, poginula su 34 hrvatska branitelja, a crna se niska poginulih zaustavila na broju 121; u što se ubrajaju i hrvatski civili koji su stradali od ruke samoproglašenih osloboditelja Vareša.

Sjećanje na sve poginule upriličeno je kroz četiri usko povezana dijela. Najprije je osam raznih izaslanstava uz zvuke mirozova položilo vijence kod spomen-obilježja žrtvama rata u dvorištu župne crkve. Poseban dekor predstavljali su vojnici u gardu s isturenim stjegovima. Uz državnu zastavu, tu je bio stijeg hrvatskog naroda, zatim ratni stijeg 96. domobranske pukovnije te stijeg dragovoljaca i veterana domovinskog rata. Potom je uslijedila misa u župnoj crkvi i opet okupljanje kod spomen-obilježja radi opijela. Pred oltarom su bili posloženi lampioni koji su simbolizirali trobojnicu, 121 crvenom ružom bilo je ispisano "HVO", a u središtu toga nalazio se povijesni grb hrvatskoga naroda. Najposlije se krenulo u staru crkvu gdje je bio izložen pano s fotografijama i podacima o poginulima. Rečenica koja stoji podno njihovih slika zasigurno najbolje prožima okolnosti s kojima su se branitelji Vareša suočili kobne jeseni 1993., a ona glasi: "Nije hrabar onaj tko tri korpusa ima, već je hrabar onaj tko pred njih stane!". Pristupilo se čitanju pojedinačnih imena poginulih, a nakon toga su uslijedila prigodna obraćanja; spontana, emotivna, ali sabrana i stimulativna. Govorili su: Dražena Klarić, tajnica Udruge obitelji poginulih i nestalih branitelja općine Vareš, Zdravko Marošević, umirovljeni časnik 96. d.p. "Bobovac" Vareši aktualni predsjedatelj Općinskog vijeća, Zoran Andrić, predsjednik Udruge hrvatskih vojnih invalida Domovinskog rata Zeničko-dobojskog kantona, a zatim i gosti – Slavko Marin, izaslanik predsjedatelja Predsjedništva BiH Ive Mire Jovića, te Krešimir Zubak, predsjednik Nove hrvatske inicijative. Brzojave su uputili dr. Zvonko Jurišić, predsjednik Hrvatske stranke prava BiH, dr. Dragan Čović, predsjednik Hrvatske demokratske zajednice BiH i dr. Josip Vrbošić, veleposlanik Republike Hrvatske u BiH.

Nekoliko je značajki koje su istaknute manje-više u svim obraćanjima: kao prvo, Hrvati Vareša nemaju se čega stidjeti u svojoj ratnoj prošlosti, već naprotiv mogu biti jako ponosni na svoju časnu borbu i opstanak u nemogućim uvjetima; kao drugo, oni nisu napali nijedan tuđi kućni prag, nego samo branili svoje; kao treće, treba inzistirati na istini i pravdi kako bi se potenciralo procesuiranje počinitelja zlodjela nad Hrvatima; i kao četvrto, ne smije se gasiti nada u budućnost Hrvata na ovim prostorima jer su oni, uz čvrstu potporu Crkve, izdržali i gora vremena. Ovdje se svakako može dodati i još nešto: vrijednost žrtve poginulih nitko nema pravo ni po čemu dovoditi u pitanje. Oni su s križem otišli ispred nas svjedočeći svoju ljubav i dajući u zalog vlastiti život za ono što im je bilo neotuđivo i sveto: za domovinu, za zavičaj, za obitelj i za svoj dom. Dakle, ni za što tuđe! U tome i jest suštinska razlika između prave i pogrešne strane u ratu. I neka im je stoga laka zemlja! 

 

                                                                                                                                               S. P.