Što znači biti slobodni umjetnik? Opis tog "radnog mjesta" u najkraćem bi bio – biti među rijetkim ljudima koji imaju sreću raditi ono što vole i mogu živjeti od toga, neopterećeni fiksnim radnim vremenom, hijerarhijom i svakodnevnim kalupima. Tako veli naš Mladen Divković, ali naglašava da takav rad podrazumijeva i odricanje od sigurnosti stalnog zaposlenja te prihvaćanje spoznaje da svaki dan predstavlja novi početak i borbu, na što mnogi ipak nisu spremni. U vrijeme opće unifikacije i globalizacije, ovo se čini kao jedna od rijetkih oaza individualizma, a Mladen dodaje da mu beskrajno prija njegov pomalo i anarhičan način života.

            Svaka nova spoznaja da je negdje u bijelom svijetu netko tko je naše gore list postao priznat i poznat, doživljava se i kao afirmacija ove sredine. Međutim, kad je netko uspješan za njega se otimaju i drugi te ga s vremenom počnu svojatati. Tako varaždinski i uopće hrvatski mediji kada izvještavaju o Divkoviću obvezatno naglase da je on Varaždinec podrijetlom iz Vareša, dočim ispravnije bi bilo kazati da je on Varešanin koji danas živi i radi u Varaždinu. To svakako može imponirati, ali Divković se na račun toga počeo i zezati u smislu – da je neki negativac i da se o njemu pojavi vijest u crnoj kronici, tada bi se vjerojatno pisalo obrnuto. Daleko od toga da bi podlegao utjecaju tog "prepucavanja" i svrstavao se ovamo ili onamo, Divkoviću je važno da ima normalne uvjete za život i rad, a svi koji su jednom pokrenuti sa svoga ognjišta, pa vratili se svome zavičaju ili ne vratili, znaju koliko je teško bilo te uvjete dostići. Ova država, na žalost, ne nudi najbolje šanse jer se ni sama još nije ni izbliza vratila na onu razinu na kojoj je bila davno pregažene 1991. godine.

            Priču o tome na čemu je sve Divković angažiran počet ćemo, naravno, od Vareš Home Pagea koji će uskoro napuniti devet godina. Broj posjeta stalno raste, stranica je sve obimnija, pa stoga Divković sada više vremena i energije troši na nju, nego na sve one "plaćene" stranice zajedno. Ali, ističe da mu to predstavlja jedinstveno zadovoljstvo. Kao jedan iz niza zanimljivih Divkovićevih projekata čak i varaždinski tisak nezaobilazno spominje virtualni muzej "rodnoga mu Vareša". Jasno je da se tu radi zapravo o vrhuncu koji kod svog predstavljanja na Internetu može dostići jedna mala i desetkovana sredina kao što je Vareš danas. No, trebalo je doći na tu ideju, to je jedna stvar, i podmetnuti sebe za nositelja aktivnosti, to je druga stvar. Sve ostalo je stvar potpore i već uhodane mreže suradnika-volontera koji varešku stranicu gotovo svakodnevno potkrepljuju novostima iz Vareša. Ekipa je to koja će podijeliti teret tog projekta kako s Divkovićem, tako i s kustosicom muzeja, a ona je Dubravka Uroda (nekada Jozeljić, no u Varešu je mnogi znaju kao Bubu) koju također neizostavno treba spomenuti i čije ćemo podrobnije predstavljanje ostaviti za drugi put. Uglavnom, materijal za virtualni muzej prikuplja se zadovoljavajućim tempom, tako da će muzej vjerojatno do konca godine zaživjeti kao zasebna stranica i postati svojevrstan kulturološki fenomen na našim prostorima.

            Međutim, osim vareške, Divković dizajnira, uređuje i održava još desetak web stranica. Stalno radi kataloge, brošure, reklame, plakate i multimedijalne prezentacije. Onda se malo vrati na "čistu" umjetnost, tako da stigne napraviti i 5-6 ulja na platnu godišnje, što uglavnom radi po narudžbi, pa i poneki akvarel... Trenutačno, pak, redovno priprema promidžbene materijale za profine Croatia (hrvatski ogranak konzorcija ponajvećih evropskih proizvođača PVC profila – Trocal, Koemmerling, KBE), zatim za SFA (Sport Fun Academy – lanac ronilačkih i sportskih centara po Jadranu), Ekokem, itd. Divkovićev design postao je prepoznatljiv i tražen, a to je s vremenom naišlo i na prilično velik medijski odjek. S napisima o njemu izredali su se najčitaniji dnevni, tjedni ili županijski i lokalni listovi: Jutarnji list, Večernji list, Slobodna Dalmacija, Glorija, Svjetlo riječi, Varaždinske vijesti, Novi Varaždinec... i Bobovac, naravno. Radovi su mu predstavljani na varaždinskoj televiziji, a i na nacionalnoj, Hrvatskoj televiziji. Kao logičan nastavak svoje zastupljenosti u medijima, Divković ima u planu i stalnu suradnju s jednim novinama, odnosno izradu ilustracija, o čemu su razgovori u tijeku. Kaže kako mu svaki kvalitetno urađen posao donese poneki novi. Spomenimo na koncu i njegov sezonski umjetnički hobi, a to je oslikavanje uskrsnih jaja, o čemu je Bobovac (a i mnogi drugi) već ranije pisao. No, treba reći da zanimanje za ta oslikana jaja postaje iz godine u godinu sve veće i nije mala stvar da je jedna serija jaja s motivima Križnog puta dospjela i do Vatikanskog muzeja.

            Pitanje je jedino kad Divković stigne osvježavati vlastitu web stranicu, jer se dobrim majstorima uvijek događalo da stignu uraditi sve što treba svakome u selu, ali ništa u svojoj kući. No, da je redizajnirana i da se može vidjeti dosta toga novog, uvjerit ćete se i sami kliknete li na: www.midnight-rider.com.hr

                                                                                                                                                                M. M.