UVODNIK

IZMEĐU DVA BROJA

 

            Bush ostaje u Bijeloj kući i u naredne četiri godine, a i u nas će Hamdo Fatić ostati u Općini na funkciji načelnika kroz taj period. To su dvije u svakom slučaju udarne vijesti, a što će koja od njih donijeti u praksi tek ćemo vidjeti. Ovisno o taboru, među biračima je nakon izbora zavladala ili euforija ili razočaranje. I ovo se može odnositi kako na Ameriku, tako i na Vareš. Američki demokrati pali su u razočaranje i vjerojatno nije dobro što je sva vlast u rukama republikanaca i što nema nikakve političke snage koja bi ih mogla zaustaviti pri donošenju nekih važnih odluka u Kongresu. Ali to u očima svijeta nije glavni problem: Amerika je (ponovno) dobila predsjednika koji svojim pristupom politici opasno polarizira svijet. U Varešu su pak pali u razočaranje oni čija je predizborna kampanja donosila strepnju svima koji su izvan njihovih redova. Neke velike euforije zbog takva raspleta u nas nije bilo, niti je Vareš mjesto u kome izborna pobjeda donosi veliku sreću, ali je ipak laknulo. I tek što su se u Varešu stišale izborne strasti, sa strane nam podmetnuše "kukavičje jaje".

            U subotu 23. listopada kardinal Puljić služio misu za domovinu na Bobovcu kod Stupnog Dola! Na srednjovjekovnom gradu Bobovcu održana proslava istoga dana kada se obilježava obljetnica stradanja Bošnjaka u Stupnom Dolu! Ovakva, na perfidan način koncipirana medijska izvješća proizvela su ozračje u kom je, nakon one prošlomjesečne, podignuta nova hajka na kardinala. Dakle, ista meta, isto odstojanje. Nemamo za cilj biti kardinalovi odvjetnici stoga dakle što ti napadi nisu nikakva novost, nego uobičajena praksa većine sarajevskih medija s kojima se poglavar Katoličke crkve u BiH već navikao nositi. Ono što smeta u cijeloj priči, a što je na žalost uhvatilo plodnoga tla i u Varešu, jest iskrivljeni povod za podizanje prašine oko mise na Bobovcu. Ispada da za sve što rekne ili uradi, kardinal odabere ili pogrešno vrijeme, ili pogrešno mjesto. No, mediji se takvim podvalama koriste da skrenu pozornost sa suštine stvari.

U prošlom broju, uz stanovitu smo rezervu na ovoj stranici i sami propitivali alarmantne medijske istupe Uzoritoga – samo zato što je to bilo uoči izbora. Ono o čemu je kardinal govorio tada u tim istupima, a to je neravnopravnost Hrvata, u Varešu se već deset godina primijeti golim okom. Dovoljno je pogledati nacionalnu strukturu zaposlenih, zaviriti malo u upravne odbore i – dokaz je tu, bez ikakvog politiziranja. A upravo se dogodilo da je kardinalovo istupanje maksimalno ispolitizirano i označeno kao njegov doprinos predizbornoj kampanji. Sada se opet događa isti scenarij. Bar mi u Varešu (iako izgleda ne svi) znamo da Bobovac nije kod Stupnoga Dola – između njih je najveće brdo u okolici i više od 20 km razdaljine – i da se ta dva mjesta ni po čemu ne mogu dovesti u vezu. Ipak, nađosmo se nasred poprišta; tu, na našem terenu pod zlim utjecajem medija u zraku se zametnula ozbiljna međuvjerska "bitka". Treba otkriti da je sve vrijeme dok je trajala misa na Bobovcu iz obližnjeg sela odjekivao ezan i to bi se moglo tumačiti na svakakve načine, ali sigurno ne kao podudarnost. Netko je temeljito pripremao teren da se kontrira samoj misi za domovinu na Bobovcu i to je ono što treba prvenstveno uočiti. Iza svega zacijelo stoje oni krugovi kojima jako smeta što katolici počinju hodočastiti na Bobovac i što se uopće spominje to mjesto.

Stoga, nije problem u kardinalu, a nije ni u 23. listopadu, jer vjerojatno bi se s nekim neobjašnjivim ogorčenjem gledalo i na nogometni turnir, kad bi ga nekim slučajem odigravali Hrvati na dan obljetnice u Stupnom Dolu, kakvoga baš povodom te obljetnice odigravaju Bošnjaci. A to je sportska manifestacija koja ima više veze sa zabavom nego što ima misa kao vjerska manifestacija. U svakom slučaju, medijima treba najviše zamjeriti što su tako elegantno zatrovali ovdašnje, a preko naših leđa i ukupne odnose, koje se s mukom pokušava graditi, a vidimo koliko je malo potrebno da ih se zapali.

            Jedanaesta je godina otkako smo izgubili Vareš, odnosno onaj čisti i čestiti grad kakvoga smo prije imali i poznavali. Bez obzira kako netko nazivao tu tragediju, pad ili oslobođenje, činjenica je da nakon svega imamo jedino prljavštine i siromaštine, i to u izobilju. Nitko ne jede zlatnim kašikama, a najmanje oni kojima je to obećavano. Naprotiv. Otvaramo i blagoslivljamo još moderniju pučku kuhinju, što je očit znak da bi još zadugo mogla trebati. Kamo sreće da se novci ulažu u školovanje napredne djece umjesto u prehranu i uzdržavanje ubogih i onih koje su njihovi najbliži ostavili na milost župnom Caritasu i dobrotvornoj udruzi "Majka Terezija". A sama obljetnica prošla je gotovo nezapaženo, jedino je kod spomenika pred crkvom obavljen nijemi ceremonijal polaganja vijenaca i potom služena misa za duše svih poginulih u svim ratovima. Nemoguće se oteti dojmu da je obilježavanje moglo biti i doličnije.

            Na uobičajeno sjetnom prijelazu iz listopada u studeni imali smo i tri nesvakidašnje pozitivna događaja koja su vrijedna spomena. Naš grad je s tri autobusa puna đaka posjetila ekskurzija iz Novoga Travnika – došlo se u obilazak vareških crkava, a u prvom redu jedinstvene stare crkve. Naš grad, odnosno gradske parkove, zahvaljujući novčanoj donaciji CRS-a, volonteri iz udruge "Majka Terezija" uljepšali su zasadivši boriće, čemprese, tise i krizanteme, a kakva će biti sudbina tih sadnica neka pokaže vrijeme. Konačno, naš grad je u ovo doba godine sunce tako grijalo da se moglo hodati vani u košuljama kratkih rukava. Zahvatilo nas valjda to globalno zatopljavanje. A mi za naslovnicu pripremili kamin i potpalili vatru u njemu, ako bi puhnulo sa Zvijezde. E, ne gasili je sad – zapuhat će, potrebno je da se malo strpimo.