Ponekad se u razdoblju od mjesec dana nakupi toliko događaja i nesreća koje potresu svijet da ih nije lako ni nabrojiti. Prisjetimo se samo eksplozije vlaka u Iranu, potresa u Maroku ili masakra nad šiitima u Iraku. Svaki od njih odnio je na stotine ljudskih života. Strašna se tragedija dogodila i u Vitezu gdje je, prema indicijama, iz još neutvrđena razloga majka iz pištolja usmrtila dva maloljetna sina, a zatim i sebe. No, u našoj se zemlji dogodio i stravičan zrakoplovni udes koji je sve prethodno potisnuo u drugi plan.
Samo je jedna minuta leta dijelila mali zrakoplov makedonske vlade od slijetanja
na pistu zračne luke u Mostaru kad je nestao s radarskog zaslona. U njemu se
nalazilo 9 putnika, među kojima i makedonski predsjednik Boris Trajkovski.
Svi su poginuli. I svi su oni službeno proglašeni mrtvima prije nego je i
locirano mjesta pada zrakoplova! A sve zasluge za nastalu zbrku u potrazi
pripisuju se SFOR-u, premda su njegovi pripadnici najsuvremenije opremljeni, i
prije polaska u bosanskohercegovačku misiju obvezatno poučeni upravljanju
krizama. Kako se doista moglo dogoditi da se za zrakoplovom traga na posve
suprotnoj lokaciji (u našem bi slučaju to odgovaralo potrazi po Pajtovu Hanu za
zrakoplovom koji je pao u Ponikvama!)? Kad su svjedoci iz stolačkog sela
Rotimlje, ponad kojeg se inače srušio i zapalio makedonski zrakoplov, dobili
priliku da progovore, oni su kazali da se SFOR tu vrzmao kobnoga jutra u vrijeme
nakon nesreće. To je u javnosti dočekano kao krunski dokaz da je SFOR nešto
krio. Od početka su pod sumnju pali nedodirljivi kontrolori leta koji su
navodili zrakoplov, čak se špekuliralo da su nedugo poslije incidenta prebačeni
kući u Francusku, a gnjev javnosti na sebe je navukao i nadobudni glasnogovornik
SFOR-a, i to toliko da bi ga skupa sa stolicom na kojoj sjedi mnogi rado
katapultirali u njegovu Kanadu. Pripadnici Stabilizacijskih snaga ponijeli su se
na način kako u svojim zemljama nikad ne bi, no to im se čini dopuštenim u
okruženju u kome žive "glupi, primitivni Balkanci".
Ušlo se u noć tijekom koje su se specijalne postrojbe policijskih snaga oba naša entiteta zaputile u Hercegovinu, i drugoga dana ujutro, nakon svega sat i pol samostalne potrage, "Balkanci" su pronašli dijelove olupine i tijela stradalih putnika. Očekuje se kako će tajnu ove tragedije najposlije rasvijetliti tzv. crne kutije. A međunarodna konferencija o investiranju u BiH, na koju pokojni predsjednik prijateljske, jednako siromašne i etnički posvađane Makedonije nikad nije stigao, održana je unatoč njegovoj pogibiji kao i činjenici da su svoj dolazak otkazali brojni važni sudionici. Osim što je ispala bezuspješna, tako se konferencija pokazala donekle i skandaloznom.
Grad Sarajevo za tren se našao u središtu svjetske pozornosti kad je proteklog mjeseca obilježena dvadeseta obljetnica od one olimpijske bajke. No, sâm način na koji je obilježena, kao i tko ju je obilježavao, posebna su priča. Danas se u ovoj zemlji ni obična obljetnica ne može održati bez dnevno-političkih konotacija. No, još je veća, iako interna, dnevno-politička brazda zaorana kroz glavnu ulicu u glavnom gradu otkako se vode polemike o zaslugama bivšeg vođe narodâ u Jugoslaviji i bivšeg bošnjačkog lidera, te o tome tko od njih treba dobiti veći komad te ulice. Zbog za današnje Sarajevo neočekivano jakoga glasa onih koji su za Tita, stalno se provode nove i nove ankete ne bi li bar neka donijela prevagu Alije nad Josipom. Klub Izetbegovićevih čak je u jednoj anketi lansirao pitanje puno revolta: "Da li ste za to da se Sarajevo preimenuje u Titograd?"! Pa, i tome se našao izvjestan broj pobornika…
O BiH se na međunarodnom planu ovaj put može govoriti u kontekstu izlaganja Visokog predstavnika za BiH pred Vijećem sigurnosti UN-a. Kratko i jasno: tempo reformi užasno je spor! Primanje BiH u Partnerstvo za mir s takvim je izgledima kao kad netko skače s krova na krov pa se jedva uspije uhvatiti za oluk. Britanski lord Paddy Ashdown također je ukazao na sve češće političke igrarije odgovornih, povezujući to s kampanjom za lokalne izbore. Mnogo toga zaista već ukazuje da će ovo biti još jedna "godina ugroženih naroda".
S obzirom na to kako su tekle stvari oko imenovanja državnog ministra obrane, nemoguće je oteti se dojmu da i međunarodnoj zajednici odgovara odgoda prijma BiH u PfP. Pošto je BiH u paketu sa Srbijom i Crnom Gorom, gdje se u zadnje vrijeme stvara vrlo nepovoljna politička klima, to će i naša zemlja pričekati. Državni premijer Adnan Terzić već je u tome pronašao za sebe i svoju vladu mogući izgovor. A nakon što je prvobitno predloženom Branku Steviću s kandidaturom za ministra učinjena medvjeđa usluga, pa na vidjelo izašla njegova mutna ratna prošlost, i nakon što je Dragomir Dumić kao drugi kandidat SDS-a iz sličnih razloga sâm odustao, čini se da će biti treća sreća. U trenutku dok ovo pišemo, kao kandidat koji je već provjeren kod OHR-a, spominje se relativno poznati Nikola Radovanović.
Pravi cirkuski obrat dogodio se oko smjene predsjednika Vlade Federacije Ahmeta Hadžipašića. Uz primjedbe na preglasavanje, za njegovu smjenu založio se HDZ, ali ga SDA sada odlučno brani. No, nitko više ne sumnja da se ovi partneri nakon malo zabave za male ekrane neće opet pomiriti, po onoj dječjoj: mir, mir, nitko nije kriv… Osim narod koji to trpi.
Na području Zeničko-dobojskog kantona već danima traje štrajk prosvjetnih radnika, a djeca se nauživaše neočekivanog raspusta. Ministar Sreto Tomašević teško da zna kako će s time izići na kraj. U našoj općini načelnika Hamdu Fatića, koji je dakle Bošnjak ali iz SDP-a, SDA je stavila na muke tako što su kapitalni projekti za ovu godinu predviđeni za obnovu ili izgradnju infrastrukture dodijeljeni samo bošnjačkim selima. Načelnik nije baš suglasan, a od ove nepoštene igre distancirao se i bivši vijećnik SDA Amir Musa. Glas Hrvata slabo se čuo… No, možda su Hrvati u nekoj drugoj općini, poput Žepča recimo, opet na dobitku.
Pozitivna je vijest da je stara vareška jezgra dobila napokon Hrvatski dom, nekoć poznatiji kao Soca. Tako su, već uz poklade, brojne vareške mačkare isprobale novi prostor.
