Uz teroriste, koji nikad ne miruju, kao najnovija globalna prijetnja pojavila se
ptičja gripa i dosad odnijela 12 ljudskih života. Epidemija se pojavila u nekim
azijskim zemljama i poslije panike zbog kravljega ludila, konjske side i sličnih
pošasti sada će cijenu platiti silna perad koja ovih dana završava na lomači. U
međuvremenu smo imali priliku vidjeti šokantni prizor umiranja mladoga mađarskog
nogometaša na terenu baš u posljednjoj minuti utakmice i zapitali se zar je
moguće da smrt tako nemilosrdno i javno kosi jednog dvadesetogodišnjaka. A onda
su nam, opet zahvaljujući satelitima i TV-u, misli odlutale do Marsa gdje mi
Zemljani nastojimo otkriti vodu, makar i zaleđenu, što bi značilo da su ondje
postojali ili još uvijek postoje uvjeti za razvoj nekih oblika života. No,
pustimo robote neka gore rade svoj posao, a mi se okrenimo vlastitim problemima
koji iz dana u dan u ovoj zemlji naprosto kvasaju.
Već neko vrijeme među vladajućim strankama traje natezanje oko toga čiji će biti ministar obrane na razini države, dok predstavnici međunarodne zajednice s raznih strana vrše požurivanje navodeći 15. veljače kao krajnji rok za to imenovanje. I ostale reforme, a poglavito 16 decidiranih europskih zahtjeva čije su ispunjenje domaće vlasti obećale do konca proljeća, probijaju rokove, pa je Visoki predstavnik postao vidno razočaran zbog neočekivano niskih učinaka političkih stranaka za koje nas je sam uvjeravao da su reformske. Europsko "da" polako se pretvara u europsko "ne" Bosni i Hercegovini, podvlači on.
Pa usprkos svemu, federalna se vlast u posljednjih mjesec dana prvenstveno bavila sobom. Predsjednik Vlade Federacije Ahmet Hadžipašić, premda se našao pod snažnim pritiscima iz matične mu Stranke demokratske akcije, odbio se žrtvovati i preuzeti na sebe baš sve stranačke neuspjehe koji se, pak, razmnožavaju kao gremlini u dodiru s vodom. Na koncu su te sapunice o smjeni premijera i rekonstrukciji federalne Vlade ionako podvojenom SDA-u leđa okrenuli i nesigurni HDZ i standardno prevrtljiva Stranka za BiH. Međutim, još nije sve završeno jer je neumorna Seada Palavrić najavila: idemo u smjenu Vlade, pa kud puklo, da puklo! Tako je sudbina Hadžipašića i njegovih pomoćnika sada prebačena u ruke federalnog Parlamenta gdje se Seada ističe kao prva violina i imat će priliku solirati.
Mostarska priča o ustroju grada naizgled je okončana. Visoki predstavnik je proglasio svoje rješenje kojim stranke nisu zadovoljne, ali su istodobno nemoćne promijeniti bilo što. Uostalom, imale su svoju šansu. Zanimljivo je zvučala izjava iz SDA u kojoj se rezignirano navodi kako će od sada pa do sudnjeg dana gradonačelnik Mostara biti Hrvat. A na isti bi se način moglo reagirati u Varešu gdje je mjesto načelnika također zakupljeno do sudnjega dana. Čak je i bivši predsjednik OO SDP Vareš Rešad Žutić svojedobno insistirao: Načelnik općine mora biti Bošnjak! No, uskoro bi se i to moglo donekle promijeniti ako imamo u vidu kampanju CCI-ja kojom se želi ishoditi da glasači mogu neposredno birati načelnike u općinama već na jesenskim lokalnim izborima. Ako uopće bude novca za održavanje tih izbora.
Tijekom siječnja SFOR je još jedanput pompozno tragao za Radovanom Karadžićem i gotovo ga uhvatio, barem je tako priopćeno. A onda je u prvi plan izbio marginalizirani i nadasve zaboravljeni Sud BiH. Odjel za organizirani gospodarski kriminal i korupciju toga suda, na čijem je čelu stranac, donosi odluku o uhićenju Ante Jelavića, Miroslava Prce i Miroslava Rupčića, koja se i provodi u ranu zoru uz, pokazalo se, nepotrebnu potporu SFOR-a i specijalne policije. Ovu trojicu tereti se za pronevjeru 216 milijuna maraka koji su pristizali iz Republike Hrvatske u vidu pomoći pripadnicima HVO-a i stradalnicima Domovinskog rata. Cijela se priča vrti oko famozne Hercegovačke banke. Ta uhićenja odmah se počelo povezivati s neuspjelim lovom na Karadžića, što je nepotrebno i nemušto jer se bivšega vođu bosanskih Srba optužuje za krupne ratne zločine. Neki su uhićenje i pritvaranje Jelavića i ostale dvojice dovodili i u vezu sa susretom Ashdowna i Sanadera samo dan ranije. Kakav god signal iz Zagreba bio, činjenica je da hrvatske vlasti nisu dizale buku, što je ranijih godina ipak bilo nezamislivo. Stoga se i u Hercegovini sve brzo utišalo.
"Slobodna Bosna" znakovito je napisala kako ne vjeruje da je itko od "nesretnika u Varešu omastio brkove" s milijunima koji su nekamo nestajali iz Hercegovačke banke, a drugo se, opet sporadično, spominjanje Vareša u svezi s ovim uhićenjima dogodilo kad je objavljeno da je uhićeni Miroslav Rupčić po rođenju Varešanin. Sveukupno gledano, nama od toga što je on neko vrijeme bio naš sugrađanin ništa, što bi se reklo, ni u džep, ni iz džepa.
Sud BiH ide dalje i zasad lovi samo najkrupnije ribe. Najnovija je vijest uhićenje Asima Fazlića, čelnika bosanskohercegovačkog odjela Interpola, poradi ometanja istrage i zadržavanja tjeralica za vinovnicima čestih mafijaških obračuna po ulicama Sarajeva. Čini se da je došlo toliko željeno vrijeme kad će profinjene kriminalce u nas netko napokon progoniti.
Vratimo se Varešu i jednostranoj slici progona iz 1993. godine, pošto su se čitanjem optužnice Ivicu Rajiću u haaškoj sudnici na tapetu našla nemila vareška zbivanja, ali samo ona s konca listopada te godine. Rajićeva je optužnica odskora proširena i sada je toliko temeljita da se u njoj spominje svaka pljuska koja je tih dana opaljena bilo kome u ovom gradu. Druga je stvar što je i broj žrtava napada na Stupni Do opet porastao na 37.
U isto vrijeme, prateći suđenje dvojici bošnjačkih optuženika u čijoj se zoni odgovornosti nalazio i Vareš, možemo isto tako ostati začuđeni ali činjenicom da se zločini Sedme muslimanske brigade, čiji je zapovjednik osobno na optuženičkoj klupi, a koji su počinjeni u općem napadu na Vareš, apsolutno ne spominju. Prvenstveno stoga što naši umišljeni skupljači dokaza nisu uradili nikakav posao! To je nečuveno i Vareš će nakon Haaga u povijesti ostati ubilježen s tim crno-bijelim prikazom jer zasad nema izgleda da će se rasvijetliti i druga strana istine.