Teroristi su proteklog mjeseca gostovali u Istanbulu i ondje sravnili sa zemljom dva britanska cilja odnosno dva civilna objekta. U tom incidentu opet su izginule desetine nedužnih ljudi, no to je i bio Al-Qaidin cilj – uzburkati odnose Turske (kao islamske, ali ipak sekularne države) sa Zapadom i presjeći tu nit koja je veže sa zapadnim demokracijama. Turski je grijeh i u držanju goleme, strateški veoma važne NATO-ove baze na svome tlu, odakle su bombarderi išli u zračne napade na postojbinu Al-Qaidina "tate" Osame bin Ladena.
Dežurni fatalisti u nas odmah se latiše najava da je sljedeća
teroristička stanica neizbježno u Sarajevu. Kao da je raspisan natječaj tko će
nakon Agathe Christie napisati novu i još uzbudljiviju priču s radnjom
smještenom u Orient expressu. Razumije se da i novinari moraju od nečega
živjeti, ali ovakvu bi sklonost pretjerivanju trebalo malo zauzdati, slično kao
što je "Avazu" odnedavno sudskim putem zabranjeno nizati klevete o Zlatku
Lagumdžiji, ma koliko on osoran i zajedljiv bio.
Osvrćući se samo nakratko na stanje u Iraku, mora se konstatirati kako su Saddamovi gerilci odlučni i dalje samoubilački napadati u tri smjene. Osim "američkog okupatora" na meti su i njegovi "pomagači", što je u proteklom periodu talijansku naciju posebice zavilo u crno kad je razorena jedna karabinjerska postaja, a 17 ljudi doslovce raskomadano uslijed silne eksplozije.
Na Balkanu ništa novo, rekli bismo misleći pri tome na rezultate izborâ u našem kako istočnom tako i zapadnom susjedstvu. U Srbiji je na čelo države zamalo došao vođa radikalâ, vojvoda Tomislav Nikolić, koji je na srbijanskoj političkoj sceni popunio Šešeljevo mjesto kad je ovaj otišao da se "obračuna" s haaškim tužiteljstvom. Sreća je u nesreći (samo zasad) da srbijanski predsjednički izbori nisu uspjeli jer im se nije odazvao dostatan postotak birača.
Hrvati su se, uglavnom očekivano, također okrenuli desnici koja je ipak u dobroj mjeri reformirana, pa je nakon parlamentarnih izbora mandat za sastavljanje nove vlade dobio predsjednik HDZ-a Ivo Sanader. Kako se i predviđalo, takav se izborni rasplet u Hrvatskoj odrazio na odnose snaga unutar HDZ-a BiH, pa će odmetnuti sinovi, nakon samovoljne kandidature za Hrvatski sabor i pretrpljena izbornog fijaska, sada već dobiti blagoslov Bariše Čolaka za samostalan nastavak političke karijere. U shuttleu u kome će iz HDZ-a, sasvim je izvjesno, biti lansirana nova skupina disidenata, razmatra se više planova, ali jedno je sigurno: jastrebovi tipa Ljube Ćesića Rojsa ili Marka Tokića smatraju upravo sebe izvornim hadezeovcima i eto im razloga da pokušaju osnovati neku svoju koloniju, prevedeno – stranku.
Stanje u okruženju zasigurno će nastojati što bolje iskoristiti svakim danom sve ruidnija SDA, a već je i naložila svojim medijskim suncokretima da skreću pozornost s 1001 suštinskog problema u pravcu nekih homogenizirajućih tema kao što su prenosanje spomenika Draže Mihajlovića po Brčkom, podizanje kipa Franji Tuđmanu u Širokom Brijegu i, na koncu, "kresanje" Titove ulice u Sarajevu kako bi se Aliji Izetbegoviću napravilo mjesta.
(Ne)dosljednost SDA u zalaganju za kvalitetnu multietničku državu postala je
nikad razvidnija u neuspješno okončanim pregovorima o statutu grada Mostara,
gdje je ova stranka ostala nepopustljiva u inzistiranju na podjeli grada.
Umjesto jedne, SDA želi šest mostarskih općina, a kao argument ističe strah od
preglasavanja i majorizacije Bošnjakâ u jedinstvenom, većinski hrvatskome
Mostaru. To, naizgled slučajno, predstavlja izvrstan nabačaj HDZ-u koji isti taj
argument može mirne duše izdići na razinu Federacije i ponovno baciti sve karte
na zaseban (hercegovački) entitet. Nagovještaji tome već stižu kroz HDZ-ovo
nametanje rasprave o ustavnim promjenama za što još nitko, naročito u taboru
međunarodne zajednice – a ona je poklopac svima – nije spreman, pa u tome
zapravo treba vidjeti jedan krupan politički manevar stimuliran izbornim
uspjehom HDZ-a u Hrvatskoj. To je već prepoznatljiva uvertira u prokušanu igru s
biračima na principu vruće-hladno, sračunatu da njihovu koncentraciju usmjeri na
navodnu borbenost umjesto na stvarna postignuća stranke, jer pod jesen se
spremaju općinski izbori.
Za naša poimanja, pravi presedan na političkoj sceni zbio se kad je nedavno došlo do formalnog povezivanja najjačih oporbenih stranaka iz oba entiteta (SDP, NHI, SNSD i SPRS). One će na zajednički izrađenoj političkoj platformi doploviti do općinskih izbora nešto ranije od ostalih stranaka kako bi se ondje ukotvile i pokušale ishoditi održavanje izvanrednih općih izbora. Aktualna vlast, iako vidno tone, na to ipak ne pristaje braneći se tvrdnjom kako su građani umorni od izborâ, a ne braneći se rezultatima svog rada, što bi logičnije bilo.
Vareš više nitko ni od koga ne brani i nitko se niotkud ne bori za njega. Samo je iznutra narasla gorčina, jer koliko god je u godini koja je na izmaku bio redovno pohođen od najviših državnika, toliko je i zaobiđen od kantonalnih dužnosnika koji bi trebali neposredno djelovati.
Ni bobovačka tvrđava nije u boljoj situaciji, nego zjapi ostavljena u pola obnoviteljskog posla samo zato što je aktualna vlast bezrazložno svrstava među ine Alijansine projekte.
Na kraju, sva je sreća da nam nitko ne može politički projektirati dolazeći i dražesni blagdan Božića. Neka nam požive lijepi vareški običaji i Kristovo rođenje neka nam bude na radost i veselje. Svima vama, dragi čitatelji, želimo čestit Božić i sretniju 2004. godinu!