Već je i pticama znano koliko
se duboko naša zemlja nalazi u financijskom procjepu, u ekonomskom, u moralnom,
i da ne nabrajamo, a na koncu je zapala i u politički procjep između Europske
unije i Sjedinjenih Država. Naime, SAD se usprotivio tome da EU sredinom iduće
godine preuzme vojnu misiju u BiH. S jedne bi strane Washington htio da EU
preuzme i vojnu odgovornost za svoje područje, ali s druge mu strane ne odgovara
stvaranje respektabilne europske vojske. SAD u načelu podržava europsku
integraciju i širenje EU, ali poziciju glavnoga vojnog i političkog čimbenika u
Europi ipak želi sačuvati za sebe. Nakon američkog pospremanja Iraka izvedenog
na vlastitu ruku, pa ipak pobjedonosno, aktualno američko stajalište o
zadržavanju vojne premoći u BiH samo je produbilo razdor na relaciji EU-SAD i na
tragu je toga da Amerikanci formiraju svoj blok unutar EU naspram bloka koji
predvode Pariz i Berlin. I kao što se sada, jedanaest godina od početka rata u
BiH, velike sile javno nadmeću u borbi za vlastite interese nad našim
teritorijem, tako su to činile i onda kad mi to još nismo shvaćali, samo
perfidno, a mi im strašno išli na ruku. Danas nas evo u poziciji
najnerazvijenije zemlje u Europi, i uglavnom se ništa više ne pitamo.
Na primjeru Izvršne uredbe za Balkan, koju je nedavno potpisao američki predsjednik Bush, vidimo zapravo kako se jednim potezom američka politika obračunava s našim, doduše, isfuranim establišmentom, ali i dokazuje Europljanima da je njezina ruka, makar se mora ispružiti preko oceana, ipak brža u kontroliranju stanja na Balkanu kao europskom tlu.
Najavljuje se da će nakon Amerike i Europska zajednica na svome teritoriju obilježiti manje-više identične osobe i organizacije, koje bi tako postale nepoželjne i njihova imovina zamrznuta. Ostaje, međutim, činjenica da je Washington, bio ishitren ili ne, iznenadio EU, a navodno su iznenađeni i naši političari u vrhovima triju vodećih nacionalnih stranaka. Naime, iz redova tih stranaka dolazi 150 imena ljudi i organizacija označenih kao "opasnost za mir u regiji", ali te se stranke i ljudi nikad ne daju međusobno poistovjetiti potencirajući međusobnu podjelu na državotvorne, antidržavne, paradržavne i kakve sve ne, samo je činjenica da tu nema mnogo države nego samo teritorij na kome gotovo ništa ne funkcionira.
Tome u prilog idu sve ozbiljniji prosvjedi, pa gotovo da nema dana a da radnici, izvarani tijekom procesa privatizacije i dovedeni do očaja, ne "reguliraju" promet po ulicama. Vlast, osim što ne poduzima ništa efikasno, u svojoj drskosti ide i korak dalje, pa je tako Federalni parlament pod zakonskom prisilom uspio dovesti kamere FTV pod svoj krov da se sjednice integralno snimaju i izravno prenose. Da se svidi svatko svome biraču u onom trenutku kad prekine čavrljanje i ostavi novine u skupštinskoj klupi pa iziđe da "koju pametnu" rekne Parlamentu i narodu. Tako će i oni koji nemaju tu sreću da u kampanji govore na velikim skupovima sada biti u poziciji da izliječe sve svoje komplekse i da nastupe pred masom ljudi. Pitanje je kolika je masa onih koji to žele gledati jer istupi pojedinih odavna pobuđuju jedino gnušanje, a i kad se sagleda sav taj rad, jasno je da tu nema koristi ni konstruktivnosti, tek golo prepucavanje i kockanje s kojekakvim nacionalnim interesima.
Značajnog bi svjetla u našu tamu ovih dana trebao unijeti dolazak pape Ivana Pavla II. u Banju Luku. To je drugi apostolski pohod Svetoga Oca neovisnoj Bosni i Hercegovini, međutim mi se još nismo izliječili od onih podjela i raslojavanja iskazanih prilikom njegova prvog posjeta. Na žalost, ponavlja se i sada ta situacija u kojoj je potrebno da netko poput bivšega provincijala Franjevačke provincije Bosne Srebrene fra Petra Anđelovića iziđe i rekne kome i zašto Papa dolazi u BiH. Nevjerojatno je da ovom društvu i takve stvari treba crtati. Katolički puk, koji se sprema na susret sa Svetim Ocem, dok se s jedne strane raduje takvoj prigodi, s druge se strane može osjetiti ojađeno jer je prosto nemoguće prirediti Papi veličanstven ugođaj kakav je osjetio kod naših sunarodnjaka u Hrvatskoj prilikom njegova još svježega petodnevnog posjeta toj zemlji. Iskreni katolici i pobožni ljudi ipak će se bezrezervno radovati Papinu dolasku i dobro će im doći njegova potpora s obzirom na činjenicu da se katolička zajednica u BiH nalazi pod permanentnim unutarnjim pritiscima koji s vremena na vrijeme kulminiraju kao s onim višestrukim ubojstvom na Badnju večer. No, ima i terora drukčije vrste, tj. inozemnog. Proteklih dana pripadnici španjolskoga i talijanskog bataljuna SFOR-a držali su pod opsadom franjevački samostan na Šćitu tražeći navodno odbjegloga generala Gotovinu kako bi ga ondje uhitili i predali haaškom tužiteljstvu. Poznajući gvardijana, fra Matu, i njegovo iskustvo s raznim silnicima stjecano u Varešu tijekom rata i prvih godina poslije rata, ne iznenađuje nas njegova riješenost da se suprotstavi upadu u samostan, što se htjelo poduzeti bez pokazivanja ikakva naloga ili kontakta sa zapovjednikom operacije. Međutim, iznenađuje taj bezmalo brutalan odnos spram institucija Katoličke crkve, koja nema apsolutno nikakve veze sa skrivanjem optuženikâ niti je dosad zabilježen ijedan slučaj koji bi je povezivao s takvim opstrukcijama.
O svome gradu sve više možemo govoriti kao o bolesniku koji leži na postelji i u novije vrijeme bilježi mnoge posjete. Znamo kako ljudi, kad se nađu u takvoj situaciji, rezignirano kažu: meni pomoći nema, ali mi je drago da netko vrata otvori i razgovori me malo, dan mi brže prođe. Čini se zaista da je Vareš u toj fazi kad ga učestalo posjećuju svi oni koji se negdje u dubini duše valjda počinju kajati što su ga radeći za interese svoje zemlje, svoje vlade, svoje tajne službe ili, kad su naši državnici u pitanju, samo u korist svoje stranke, proteklih godina ostavljali na milost i nemilost…