Prije 100 mjeseci nismo imali pojma u što se
upuštamo. Tad smo htjeli samo to da se o najtragičnijim događajima u suvremenoj
povijesti Vareša čuje i glas onih koji su nakon svega izvukli deblji kraj. Naš
osnovni cilj, kojemu smo podredili sve ostalo, bilo je raskrinkavanje “istine”
kakvu su u svijet odašiljali drugi, poglavito tzv. službeni mediji. Jasno je da
tad nismo ni slutili da će naš mjesečnik doživjeti jedan ovakav jubilej, a, ruku
na srce, na nešto takvo, u trenucima kad se nije znalo što nosi dan a što noć,
bilo je besmisleno i pomišljati.
Ratne strahote su, srećom, iza nas, a “Bobovac” još uvijek traje. On i danas stiže među brojne vareške obitelji, što opet znači u sve dijelove svijeta. S obzirom na činjenicu da je svoju spomenutu misiju “Bobovac” nesumnjivo ostvario, najavljivali smo da će ovaj broj vjerojatno označiti i naš rastanak s vama, našim vjernim čitateljima. Ali, ništa ne reci dvaput! Kasnije smo se preispitivali i naposljetku ocijenili da dobrom dijelu našeg čitateljstva “Bobovac” znači uistinu mnogo. To se ponajprije odnosi na one koji dižu pravu uzbunu ukoliko neki broj zakasni samo par dana. I kako sad takve ostaviti bez omiljenog lista?!
Dakle, zbog vas i za vas,
dragi čitatelji, mi idemo dalje jer smo vam barem toliko dužni. Jest da nas je
dosadašnje angažiranje prilično izmorilo i istrošilo, ali i ubuduće ćemo, kao i
svih ovih godina, raditi s ljubavlju i zanosom. Ionako je u ratom opustošenoj
zemlji, u državi bez države, bezbroj tema kojima se imamo pozabaviti i niz
negativnosti na koje moramo ukazati. Naravno, na našim će se stranicama naći i
ljepših stvari. A o povratku kad je riječ, ni tu nismo rekli posljednju.
Vjerujem da ćemo koncem sljedeće godine uspješno zaokružiti 10 godina izlaženja,
a onda ćemo još jedanput vidjeti... Nadam se da ćete i vi nas razumjeti i da
ćete nam oprostiti naše (dosadašnje i buduće) greške i propuste.
Drugi važan razlog koji je ishodio ovakvu odluku jest u neočekivanoj i spontanoj ulozi “Bobovca” kao spone između Vareša i Varešana raspršenih diljem kugle zemaljske. Čak bi se moglo konstatirati da u toj ulozi “Bobovčev” lokalni karakter – kakav mi uporno njegujemo i podcrtavamo – poprima globalne dimenzije. U prilog tomu je i sve veći broj naših pretplatnika iz europskih zemalja, Amerike i Australije. A mi smo razmišljali da ovo bude posljednji broj “Bobovca”!?
Dužan sam spomenuti i brojne dobrotvore, čiji novčani prilozi znače samo jedno: želju da “Bobovac” poživi. U posljednje vrijeme gotovo da i nema broja u kojem nisu makar dva-tri njihova imena. Svima još jedanput velika hvala. No, čini se da nam je jednako tako potrebna pomoć druge vrste. Naime, teško se osvježavamo novim imenima koja znaju i hoće raditi. Nikako da nam se obrate odlučni mladi volonteri koji bi zajedno s nama pekli zanat i poboljšavali kvalitetu “Bobovca”. Pa i mi ovo radimo bez ikakve naknade i toga se nimalo ne stidimo. Ove riječi shvatite isključivo kao još jedan poziv na suradnju. Na vama je samo da se prepoznate i da nam se javite.
Što se tiče nas koji ga stvaramo, “Bobovac” je naš “kamen u cipeli”. Ali, da se razumijemo – s tim kamenom koračamo lako i bez zastajkivanja, a prave bi muke nastale tek ako bismo ga izgubili. Pa, kad je već tako, neka nama našeg “kamena”!
Ovo je jubilarni, ali i blagdanski broj. Uskrsnuće znači ponovni život. S našom pak stoticom “Bobovčev” se život neće ugasiti. Dragi čitatelji, u ime uredništva i u osobno ime želim vam sve najbolje i – sretan Uskrs!