MIJAT
VON PENTA
|
| |
VAREŠ
- Na vareškom izletištu Mekuše, par kilometara istočno
od grada, skoro svakoga vikenda izletnici imaju priliku
vidjeti pomalo čudnu demonstraciju vitalnosti, neobičnu
i za puno mlađu osobu. Domaći ljudi i ne obraćaju
pažnju, mada nisu rijetki oni kojima se Mijat uspješno
"plaza" po živcima, no stranci ne gase foto
aparate i kamere. |
Mijo Josipović (77), u kraju poznat kao Mijat Penta
rijetko propušta priliku propagirati svoj "zdravi"
način života, tjelovježbu, pa i svoju, blago rečeno
neobičnu, religijsku pripadnost, a ponekad i svoje...
pa ajmo reć interesantne prehrambene navike.
Starac od 77 godina bez velikoga napora odrađuje sklekove
na jednoj ruci, a njegove vježbe na razboju pokazuju
svu njegovu nevjerojatnu vitalnost. Poput mladića
vlada svojom težinom, istovremeno bez napora odgovarajući
na naša pitanja. Živi na Višnjićima, selu koje je
od Vareša udaljeno 15 kilometara. Zimi ponekad u grad
ode s autobusom, no to je rijetkost i tu razdaljinu
po nekoliko puta tjedno pređe pješice, ili na prastarom
biciklu. Doduše, u zadnje vrijeme "biciklet"
ostavi kod Ferde Zulfe na Tisovcima, jer nije baš
jednostavno istjerati ga iz Vareša. Sudjelovao je
Mijat na preko pedeset raznih maratona, pa i na ovom
zadnjem sarajevskom, gdje je bez problema pretrčao
preko devet kilometara u sat vremena. Kuća mu je kaže
puna raznih priznanja s natjecanja, a u zadnje ih
vrijeme dobiva kao najstariji sudionik. Na svakom
je natjecanju izazivao čuđenje, nerijetko i zabrinutost
organizatora, a uvijek punu posvećenost medicinskih
ekipa nenaviklih na natjecatelje ove starosne dobi.
Sedamdesetih godina liječnici su mu dijagnosticirali
tuberkulozu i to ga je natjeralo na potpunu promjenu
načina života. Skoro potpuno otpisan odlazi u mirovinu.
Kaže kako se danas hrani onim što nađe na svojoj njivi.
Skuplja gljive, šumske plodove, ljekovito bilje. Jede
stari kruh koji "na vreću" kupi u vareškoj
pekari. Meso rijetko. Ne puši. Ne pije. Savršeno ozbiljan
tvrdi kako je "komunističke" vjeroispovijesti.
|
 |
Spreman
je postojanje ove" religije" potkrijepiti
iscrpnim objašnjenjima, no prekidamo ga i pitamo ima
li njegova vitalnost veze s činjenicom da se nikada
nije ženio. |
Smije
se i odgovara kako vjerojatno nema. Osamdesetih je
godina preko stotinu ovaca podijelio tko zna kome
i od tada nema "ništa živo". Ni šćeneta.
Danas je u svom plavom radničkom kombinezonu i rudarskim
čizmama pravi zaštitni znak, osoba po mnogo čemu prepoznatljiva
u ovome kraju. Uvijek pješači, vedar je i nasmijan,
vječito s "solarnim" tranzistorom na uvu,
uvijek spreman na razgovor o svemu i svačemu, vjerojatno
do kraja zadovoljan svojim načinom života.
(G. Sprečkić, 29.06.2004) |
|
|
