VAREŠKE
USKRSNE STRAŽE
|
| |
VAREŠ
- Po svojim je običajima Vareš osebujan grad i običaje
varešana su prihvaćali svi koji su u Vareš dolazili.
No, po jednome je običaju ovo mjesto među rijetkima
na prostorima bivše Jugoslavije, a danas jedino u
BiH.
Naime, u vareškoj se crkvi sv. Mihovila čuva Isusov
grob na starorimski način. Nitko točno ne zna kada
je ova tradicija započela, ali znamo, na primjer,
da je na Veliki petak 1928. godine taj događaj već
imao organiziran oblik. |
Godine 1927. u Varešu je osnovano
Dragovoljno vatrogasno društvo. Godinu dana kasnije
straže su kraj otvorenog Isusova groba preuzeli
vatrogasci, na rimski vojnički način. Stražarili
su, naravno u vatrogasnim odorama. Idejni pokretač
bio je predsjednik društva Mijo Čingel. Čuvar kod
Isusova groba mogao je postati samo disciplinirani
član društva, a zapovjednik društva svojski je trenirao
strogoću i takvim tretmanom doveo društvo među najbolje
u Kraljevini Jugoslaviji.
|
| O
ovoj vareškoj tradiciji pričao nam je Jozo Drienčić,
umirovljenik iz Vareša. " Djeca iz moje generacije
u to su se daleko vrijeme tiskala kako bi bila što
bliže stražarima u prolazu, prigodom njihova smjenjivanja",
kaže Jozo. |
|
Profesionalizacija
društva imala je za posljedicu to da više nije bilo
uputno za članove društva da budu čuvari Isusova groba,
pa su posao preuzeli pučani.
"Proljeće ratne 1994. godine nosilo je sa sobom
strah veći no ikad prije da bi se ova prelijepa tradicija
mogla prekinuti. Možda i ugasiti", priča dalje
Jozo. |
 |
"Toga
dana, 6. travnja 1994., iz uzništva je oslobođena
mladež koju su pripadnici Armije BiH bili uhitili.
Ti momci, jedini hrvatski mladići u gradu, oduševljeno
su prihvatili ulogu čuvara Isusova groba, a župnik
se veselo dao na posao i neslućenim stražarima osigurao
pelerine. |
|
Eto, zahvaljujući tim zatočenicima vareška tradicija
nije prekinuta. Prema precizno utvrđenom rasporedu,
za ''padače'' su određeni S. Grabovac i D. Marijanović.
Prvi je nosio naočale, a drugi puščano zrno u nozi,
pa sam ih, priča Jozo, zbog toga htio zamijeniti,
ali nisu htjeli pričati o tome. Nisu željeli odustati.
Kazali su, ovaj prvi, ići će bez naočala, a drugi
će namjerno pasti na onu stranu gdje mu je zrno ne
bi li ga izbacio iz tijela. Uglavnom, kad se iz fra
Mijinih usta začulo ''Aleluja...'', oni su pali tako
vjerno i silovito da su im se koplja pritom polomila.
|
| Zbog
malobrojnog puka u velikoj župnoj crkvi te je ratne
godine padanje bilo još i gromoglasno i ostat će posebno
upamćeno. Župnik je kasnije primio stražare i častio
ih jer su spasili tu tradiciju." Ova tradicija
živi i danas, kao i prije 77 godina. Mnogim mladim
ljudima, dječacima, i njihovim roditeljima predstavlja
veliku čast "čuvati Isusov grob", a privilegija
je biti među onima koji će pasti. |
 |
| Nove
odore za stražare ove su godine sačinjene u sarajevskom
"Kamernom teatru" po kreatorskom rješenju
Vanje Popović. Vareško poduzeće "Profitex"
i vlasnik Zdravko Barkić darovali su kompletan materijal,
kazao nam je vareški župnik fra Ivica Karatović.
G. Sprečkić
|
|
|
